Hachiko – Pas kao simbol lojalnosti i vjernosti u Japanu
Akita Inu Hachiko čekao je u Tokiju svog preminulog gospodara skoro deset godina. Njegova smrt 1935. dirnula je milione ljudi, koji su podigli spomenik u njegovu čast. Od tada se japanska pasmina pasa Akita Inu smatra nacionalnim blagom i simbolom lojalnosti i odanosti.
Hachiko, koji je rođen na farmi u Odateu 1923. godine, bio je Akita Inu (japanski 秋田犬) - drevna japanska pasmina pasa koja porijeklom dolazi sa sjevera zemlje. Kao štene, Hachiko je došao kod Hidesaburo Uenoa, univerzitetskog profesora koji je živio u Tokiju. Profesor Ueno je četveronožnom prijatelju dao ime Hachi (ko je u nsatavku jedan sufiks, koji znači 'dijete') i razvio je duboko prijateljstvo sa četveronožnim prijateljem. Svakog jutra, Hachi je pratio svog vlasnika do stanice Shibuya, koji je išao vozom do Tokijskog Imperijalnog univerziteta. Sa stanice se pas vraćao sam do kuće, da bi se uveče vratio na stanicu po svog voljenog vlasnika.
Međutim, sreća para nije dugo trajala, jer je profesor Ueno umro od iznenadnog cerebralnog krvarenja na univerzitetu samo godinu dana kasnije. Nikada se nije vratio u Shibuyu, gdje je Hachiko uzalud čekao svog vlasnika. Ubrzo nakon smrti njegovog vlasnika, četveronožni prijatelj je dat novom vlasniku u Asakusi, ali Hachiko je nastavio bježati i vraćati se u predvorje stanice Shibuya. Deset godina dolazio je tamo svaki dan da sačeka popodnevni voz i da se sastane sa svojim gospodarom - čak i po oluji, vrućini ili kiši.
“Tužni stari pas koji uzalud čeka svog preminulog gospodara”
U početku je Hachiko, koji je uporno dolazio na željezničku stanicu, bio sve samo ne dobrodošao. Budući da su se putnici žalili na njegovo usamljeno prisustvo, pokušali su ga otjerati premlaćivanjem. Godine 1932. novinski članak u Tokyo Asahi Shimbun donio je promjenu. Priča o tužnom starom psu dirnula je srca Japanaca i Hachi je odmah postao poznat. Od tada su hiljade ljudi hodočastile u Shibuju da vide četvoronožnog prijatelja. Njegovoj sudbini posvećene su brojne priče i pjesme, a njegova priča je čak našla put u japanske školske udžbenike.
Godine 1934. bronzani spomenik posvećen je Hachiku otvoren je na svečanoj ceremoniji za koju su donirali ljudi iz cijele zemlje. Međutim, i sam četveronožni prijatelj je sve više patio od teških bolesti i pronađen je mrtav na ulici 1935. godine.
Od tada su nastale brojne legende o Hachijevim posljednjim satima i njegovoj smrti. Između ostalog, priča se da je beskućnik četvoronožni prijatelj umro od jakitori roštilja, ali su istraživači sa Univerziteta u Tokiju 2011. godine otkrili da je Hachiko bolovao od raka i da je imao infekciju glistama.
Njegovu smrt oplakivali su mediji širom zemlje, a hiljade ljudi su se ponovo sjatile na željezničku stanicu Shibuya kako bi se uz svijeće i cvijeće oprostile od odanog četveronožnog prijatelja. Čak i danas, statua Hachiko je vjerovatno najpoznatije i najpopularnije mjesto okupljanja na stanici Shibuya. Stanični izlaz Hachiko, koji vodi direktno do svjetski poznatog Shibuya prelaza, čak je nazvan po njoj.
Hachiko kao simbol odanosti i lojalnosti u Japanu
Kip Hachiko sada malo stari. Prednje noge, uši i rep spomenika već sjaje jer toliko ljudi neprestano dodiruje Hachiko. Za njih je vjerni četveronožni prijatelj postao simbol bezuvjetne lojalnosti i odanosti. Takeshi Ando, koji je napravio spomenik, zadovoljan je neočekivanom popularnošću: "Ovo je dokaz da ljudi vole i žele da dodiruju Hachiko", rekao je 86-godišnjak u intervjuu za Japan Times. Ostale Hachikove statue mogu se naći na željezničkoj stanici u Odateu, Hachikovom rodnom gradu, i u kampusu renomiranog Tokijskog univerziteta.
Inače, Hachiko je prepariran ubrzo nakon njegove smrti i sada se nalazi u Nacionalnom muzeju prirodnih nauka u Uenu. Priča o odanom psu ne samo da je dirnula Japan, već je čak i očarala Holivud. Tako je 2009. godine u kina došao film Hachi: A Dog's Tale (u Njemačkoj Hachiko - A Wonderful Friendship), Richardom Gere u glavnoj ulozi. Sa remakeom Seijira Koyamasa nastala je drama Hachiko Monogatari iz 1987., a režiser Lasse Hallström stvorio je osjećajan i dirljiv porodični film, koji je tužnu, ali lijepu priču o Hachiku učinio poznatom i izvan granica Japana publici širom svijeta.
Akita Inu – Odan, ali tvrdoglav saputnik
Akita Inu pripada grupi azijskih špicevima i jedna je od najstarijih i najoriginalnijih pasmina pasa na svijetu. Ponosni, ali svojevoljni pas velikog i moćnog rasta proglašen je kulturnim dobrom i nacionalnim blagom 1931. godine. Pasmina pasa dolazi u pet različitih boja: crvena, bež, susam, tigrasta i čisto bijela. Pas Akita može doseći visinu i do 70 centimetara.
Posebne karakteristike ove rase su dostojanstveno držanje, uspravne uši, rep prebačen preko leđa i gusta dlaka koja je poznata i kao „dvostruki kaput“. Akita psi su izuzetno ponosne i inteligentne životinje koje uvijek moraju biti zauzete i koje brzo postanu dosadne, ako im nedostaje potrebna mentalna stimulacija. Iako je njihova priroda vrlo uravnotežena i mirna, ovi psi su i izuzetno tvrdoglave životinje koje same odlučuju šta će raditi, a šta ne.
Vlasnici pasa koji očekuju apsolutnu poslušnost i pokornost od svojih pasa ne bi trebali unositi ove pse u svoj dom. To se odnosi i na neiskusne vlasnike pasa, jer školovanje Akite nije uvijek lako. Jednom uzgajana kao lovački pas, ova pasmina pasa ima vrlo jak lovački instinkt i slaže se s drugim psima samo u ograničenoj mjeri. Upravo suprotno: Akita je usamljenik koji obično dovoljno uživa u društvu svojih vlasnika. Ako odgajate Akitu s puno ljubavi, dosljednosti, strpljenja i osjetljivosti, tada će on postati vjeran i odan pratilac koji će uvijek biti tu da zaštiti svoju porodicu.
Brojni narodni festivali, poetska djela i herojske priče u japanskim dječjim knjigama posvećeni su Akiti Inu kao kulturnom dobru. Japanska pop kultura je takođe odavno prihvatila Akita Inu. Ponosni četveronožni prijatelji igraju glavne uloge u filmovima kao što su Hachiko Monogatari (1987), Snježni princ (2009) i Wasao (2011), a čak Akita Inu Wasao, glumi samog sebe u istoimenom filmu. Ambasador za aktivnosti svjetske baštine UNESCO-a.
(sumikai.com/2018)
Hachiko - Ein Hund als Sinnbild von Treue und Loyalität in Japan
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen