Bečki Operski bal

 

Bilo je prisutno 5200 gostiju, a jedan je nedostajao.

Pod pooštrenim bezbjednosnim uslovima zbog terorističkih prijetnji, u četvrtak prošle sedmice, u Državnoj operi u Beču, slavilo je 5.200 zvanica. Ulaznica je koštala 395 eura – a svako ko je htio da između plesova malo da sjedne, morao je platiti još 160 eura za stolicu. Bio je to prvi operski bal bez legendarnog Richarda "Mörtela" Lugnera, koji je svake godine pozivao (i plaćao) istaknute dame poput Priscille Presley (79) ili Kim Kardashian (44) kao svoje pratilje. Za Građevinskog mega poduzetnika, koji je preminuo krajem avgusta prošle godine u 91. godini života, u njegovoj loži je bila prazna stolica (cijena jene lože: do 25.500 eura).

(welt)

(NovaSoboda.ba)

Svjedok vremena – Na granici sjećanja

 

(fotografije koje slijede objavljene su na FB stranici Cidom18. Novembra 2017. godine, autor je bio Ismail Braco Čampara)

Carina, Kafana Lira

Jedna fotografija uvjek govori više nego hiljadu riječi. Ismail Braco Čampara, svjedok vremena, oko sokolovo, tragom starih fotografija, pronalazio je uvjek isti pogled, ili kako smo to u našim rubrikama nazivali: Na istom mjestu, sa iste pozicije. Novije fotografije su napravljene 2017. godine.
U sjećanju!
Fotografije iz arhive cidom.org.

(CidomTeam)

Azijski gepard – Ugrožena vrsta

 

Prijeti mu izumiranje

Prema iranskim vlastima, na svijetu je ostalo samo 17 azijskih geparda. "Da bismo zaštitili ove životinje, potrebna nam je saradnja različitih institucija", rekla je šefica državne agencije za životnu sredinu Sheena Ansari, prenosi novinska agencija Irna. Azijski gepardi (Acinonyx jubatus venaticus) su podvrsta geparda i javljaju se javlja se samo u Iranu. Prema ekološkoj organizaciji WWF, postoji pet podvrsta, a većina od oko 6.600 geparda na svijetu živi u Južnoj Africi. Ansari je to rekla na marginama ceremonije potpisivanja sporazuma o saradnji između ekološke organizacije i saobraćajne policije. Ovim se, između ostalog, želi pružiti bolja zaštita velikih mačaka u rezervatu prirode Turan u sjeveroistočnoj provinciji Semnan. Region je jedno od najvažnijih staništa za geparde, ali životinje su više puta uginule na autoputevima. Vrsta je nacionalni simbol koji krasi umjetnička djela:

-Ilustracije sa kraja 19. vijeka (slika) prikazuju šaha Perzije sa ovim životinjama. Azijski gepard nekada je bio porijeklom iz raznih regija u jugozapadnoj i centralnoj Aziji sve do Indije. U Indiji je iskorijenjen prije oko 70 godina.

(welt)

(spagos)

Plesom do rekorda

 

Festival. Vježbaju od januara, da bi se hiljade Jhumur plesača sastali na Atletskom stadionu Indira Gandhi u Guwahatiju u Indiji 24. februara, kako bi masovnim plesom ušli u Ginisovu knjigu rekorda. U publici je bio i indijski premijer Narendra Modi.

Jhumur je tradicionalni ples popularan među plemenima regije Assam. Assam je već držao svjetski rekord, kao što je to objavio The Times of India: 2023. godine tamošnji ljudi okupili su najveći broj Bihu plesača, još jedan tradicionalni narodni ples s brzim koracima i pokretima ruku u izvođenju mladih žena i muškaraca.

(welt)

(NovaSloboda.ba)

Trenutak molim – Kad čitava Kina gleda blockbuster

 

Na slici: Chengdu, februara 2025.

Ideja da bi 1,4 milijarde Kineza moglo izazvati zemljotres skočivši u isto vrijeme odavno je opovrgnuti mit, više fantazija nego stvarnost. Šok bi bio moguć, ali potrebna površina bi bila prevelika, a skok nemoguć za sinhronizaciju. Naučni program televizije WDR je čak jednom ovo istražio.

Međutim, ono što e često doživljava u Kini, to su mase ljudi i guste gužve, jer mnogi ljudi imaju istu ideju. Tada brzo postaje “renao”, kako Kinezi kažu – vruće i bučno. Ali to im se dopada posebno tokom proslave Nove godine, kada cijela zemlja ima praznik.

To je najveća masovna migracija na svijetu: ljudi putuju kući, jedu brda knedli, pale petarde, a od trećeg dana pa nadalje stotine miliona se izlaze vani. Na sajmove hramova, na Kineski zid, gdje su saobraćajne gužve, ili, da, pa naravno u kino.

Posebno ove godine mnogi kino operateri su polagali velike nade u praznike. Kineska ekonomija je u krizi, a prihodi filmske industrije pali su za 23 posto u 2024. u odnosu na prethodnu godinu. Vlada je pomogla s popustima na karte. Ali, pravi procvat je došao sa filmom “Ne Zha 2”.

Priča o buntovnom božanstvenom dječaku, čijoj su se prevelikoj figuri divili šetači u Chengduu, zaradila je više od milijardu američkih dolara od početka prikazivanja, 29. januara, pretekavši za samo nekoliko dana svu zapadnjačku konkurenciju i postavši tako najuspješniji animirani film svih vremena. To se dešava kada svi Kinezi rade istu stvar.

(sdz)

(spagos)

Svjedok vremena – Na granici sjećanja

 

(fotografije koje slijede objavljene su na FB stranici Cidom18. Novembra 2017. godine, autor je bio Ismail Braco Čampara)

Jedna fotografija uvjek govori više nego hiljadu riječi. Ismail Braco Čampara, svjedok vremena, oko sokolovo, tragom starih fotografija, pronalazio je uvjek isti pogled, ili kako smo to u našim rubrikama nazivali: Na istom mjestu, sa iste pozicije. Novije fotografije su napravljene 2017. godine.
U sjećanju!
Fotografije iz arhive cidom.org.

(CidomTeam)

Neću žvaku, hoću kusur!

 

Prije 72 godine – Žvake iz automata

Teško je zamisliti veći kontrast današnjici. Ubacite novčić (žutu banku, bilokoje valute), okrenete, ili uprete u dugme i šarene kuglice se iskotrljaju van: mašina za žvake predstavlja vrijeme, kada je dominirala čežnja za svime što je američko. Upravo su GI, američki vojnici na odsustvu, donijeli “žvaku” u Švicarsku nakon završetka Drugog svjetskog rata. Otuda i potiče slika u prilogu, iz 1953. godine. Usput, kod nas se žvaka pojavila nekoliko godina kasnije.

Luksuzna stvarčica, koji se mogla bez imalo stida razvući u duge konce, prstima iz usta, (ostao je izraz: razvlači se ko žvaka) ili napuhati u mjehuriće, i iste glasno punkunti, postalo simbol američkog načina života nakon olovnih godina rata. 1950-ih se proširila ne samo na Švicarsku, već i na cijeli Zapad. Žvakaća guma je označavala određenu buntovnost, ali prije svega nove početke, optimizam i takozvanu meku moć američke kulture, koja je bila toliko privlačna mnogima.

Danas, dok Sjedinjene Države okreću leđa Evropi, a njihovu velikodušnost zamjenjuju podrugljive provokacije, s nostalgijom gledamo na sliku dječaka koji se tako bezbrižno igra sa ovim slatkišima. Meka moć Amerike jenjava, dobra sećanja blijede. Samo žvakaća guma zadržava svoju simboličnu snagu: svako žvakanje nekad dolazi do kraja, a obojena kuglica gume na kraju se pretvara u grudvicu, koja naknadno stvara problema, ako se svježa nagazi, i osnate na đonu od cipela.

Doduše, kod nas je malo kasnije, pa sve skoro do danas ostala i sredstvo raskusurivanja u trgovinama, kada se na blagajnama, umjesto sitnog kusura, nudila žvaka. I uz to ostala prijeteća poruka: Neću žvaku, hoću kusur!!

(nzz)

(spagos)