Akcija mladih Mostara „IZBORI se za Mostarˮ

Udruženja građana Mostara koja se bave pitanjima mladih: Agencija lokalne demokratije Mostar, Vijeće mladih grada Mostara, OKC Abrašević i Udruženje mladih psihologa organizovali su danas u tom gradu akciju pod nazivom „IZBORI se za Mostarˮ.

U okviru akcije, građani Mostara imaće priliku da glasaju od 10 do 19 sati na tri biračka mjesta: Španski trg, Trg Musala i plato ispred Mepas Mall-a.

Govoreći o toj inicijativi, glasnogovornica Vijeća mladih grada Mostara Tajma Tiro kazala je kako su željeli da pitaju građane šta oni misle o svemu, te su pripremili glasačke listiće sa četiri simbolična pitanja.

„Podstaknuti činjenicom da je Mostar jedini grad koji nema lokalne izbore, odlučili smo se na jednu ovakvu inicijativu koja podstiče isključivo od mladih ljudiˮ,naglasila je Tiro, dodavši kako žele podršku svih građana jer je ovo, kako je kazala, zajednički problem.

„Želimo poručiti da Mostar ima budućnost i nadamo se velikoj podršci građanaˮ, zaključila je glasnogovornica Tiro.

Organizatori su istakli kako je akcija „IZBORI se za Mostarˮ isključivo inicijativa mladih građana grada Mostara bez političkih i stranačkih utjecaja, te da ni na kakav način nema namjeru da ometa niti utiče na izborni proces i izborne rezultate.

Dodali su kako je ovo prilika da savjesni građani Mostara prekinu agoniju i pošalju jasnu poruku da imaju pravo da biraju i da budu birani, da imaju pravo na funkcionalnu vlast i da imaju pravo na grad.

(novasloboda.ba)

Ženski fudbal u Mostaru: Emine privlače pažnju

Mostarska Emina privlači pažnju: Ženski fudbalski klub u četiri utakmice postigao 43 gola

Ženski fudbal u Bosni i Hercegovini iz godine u godinu bilježi napredak, raste broj klubova, a samim tim i fudbalerki koje žele izgraditi svoju karijeru. Velike ambijicije u ženskom fudbalu pokazuje i ženski klub Emina iz Mostara koji je dobio ime po kultnoj "Emini", pjesmi Alekse Šantića.

Mostarska Emina je osnovana u maju ove godine i u samo četiri zvanične utakmice postigla je 43 pogotka te svaki put sačuvala svoju mrežu tako da sada u Drugoj ligi Federacije Bosne i Hercegovine zauzima prvo mjesto sa 12 bodova uz gol-razliku 43:0.

Ogroman potencijal i kvalitet Emina je potvrdila u pripremnoj utakmici kada je igrala protiv Neretve iz Metkovića, koja se takmiči u najvećem rangu ženskog fudbala u Hrvatskoj gdje zauzima peto mjesto od ukupno 10 timova tabele, te slavila sa 6:1.

Stoga, predsjednica kluba Sevda Tojaga bez imalo ustručavanja poručuje da klub u što kraćem roku želi zaigrati u ženskoj Premijer ligi BiH.

"Ambicije su velike. Želimo ući u Premijer ligu i to ne krijemo. Djevojke rade i puno se odriču. Ovdje vlada prelijepa atmosfera i ljepota je boraviti među njima", kazala je Tojaga.

Trener kluba je Sevdin muž Zijo Tojaga koji je prošle sezone predvodio mostarski Velež. Pošto Zijo već godinu i po dana radi kao trener golmana ženske juniorske reprezentacije BiH, vidio je potencijal u razvoju ženskog fudbala te zajedno sa Sevdom došao na ideju da osnuju ženski klub.

Za Eminu nastupuaju djeovjke iz Banja Luke (Zorana Vesić), Jajca (Vina Crnoja i Ana Bojanić), Viteza (Stjepana Pendeš), Zavidovića (Merita Mehanović), Trebinja (Dragica Denda), Sarajeva (Emina Ćurović), Jablanice (Spomenka Manigoda, Amna Džino i Mirnesa Ćosić), Čapljine (Frančeska Šimić) i Mostara (Minela Gačanica, Sajra Eminović, Elma Husnić, Jasmina Čagalj, Amra i Alma Isaković), a neke od njih su bivše reprezentativke BiH, dok neke i sada nastupaju za omladinske selekcije naše zemlje.

Posebno je interesantno što čak osam od 17 registriranih igračica živi u kući predsjednice i trenera kluba, dok su i ostale igračice boravile skupa sa njima za vrijeme priprema koje su počele 22. jula. Klub se posebno zahvaljuje čelnicima FK Bjelopoljac, člana lige Hercegovačko-neretvanskog Kantona na čijem terenu Emina trenira.

"Mi se samofinansiramo jer nemamo prava na budžet pošto klub mora postojati dvije godine kako bi bio u mogućnosti da koristi sredstva Grada. Zahvaljujemo se ljudima iz Bjelopoljca koji su nam izašli u susret", kazala je Tojaga.

Pored bračnog para Tojaga, u klubu su još dva fizioterapeuta, predstavik kluba i pomoćni trener Sabina Pehić.

Ukoliko klub nastavi ovakvim tempom, već za dvije godine mogao bi zaigrati u Premijer ligi BiH, što i jeste cilj. U Drugoj ligi Federacije BiH trenutno igra šest klubova, u Prvoj ligi Federacije je osam klubova, dok Prva liga Republike Srpske za žene broji šest klubova. U najvećem rangu ženskog fudbala u BiH takmiči se osam ekipa.

Piše: O. T./Klix.ba

(izvor:klix.ba)

Bolji dani dolaze: Velež deklasirao Novi Travnik

Ibro Rahimić na najbolji način vratio se na klupu Veleža i nagovijestio da za Mostarce dolaze bolji dani. Kerim Tatar je hat-trickom bio najbolji igrač Veleža u ubjedljivoj, prvoj, pobjedi Rođenih u ovom prvenstvu. Četvrti gol za domaće postigao je Zvonić.

Da je smjena Avde Kalajdžića i povratak Ibre Rahimića na čelo stručnog štaba Veleža pun pogodak nove Uprave pokazalo se na početku utakmice protiv posljednjeplasiranog Novog Travnika.

Rođeni su ofanzivno krenuli prema golu gostiju i već u 8. minuti zatresla se mreža Palalića. Akciju je započeo Ajkunić, koji je centrirao s lijeve strane, golman gostiju slabo je procijenio let lopte, na koju je natrčao Tatar i poslao je u nebranjenu mrežu – 1:0.

I poslije vodećeg gola, Rođeni nastavljaju sa stalnim atacima na gol Palalića, bilo je više prilika za povećanje vođstva i pravo je čudo kako se još koja lopta nije našla u mreži  gostiju.

Velež je napadački nastavio i u drugom nastavku. Prvu priliku za povećanje rezultata imao je Bebanić u 58. minuti, ali je njegov šut završio iznad prečke.

Odličnu igru, domaći su krunisali drugim golom u 63. minuti, a u strijelce se po drugi put upisao Tatar – 0:2.

Četiri minuta kasnije, na sceni je ponovo Tatar, koji lijepu akciju svog tima završava hat-trickom – 3:0.

Golijada Rođenih nastavljena je u 87. minuti, kada se u šesnaestercu gostiju najbolje snašao Zvonić i poslao loptu iza leđa nemoćnog Palalića – 4:0.

Stadion u Vrapčićima.

Sudija: Marin Pavlović (Ljubuški)

Žuti kartoni:

Strijelci: 1.0 Tatar (8’), 2:0 Ttrar (63’), 3:0 Tatar (67’), 4:0 Zvonić (87’)

Velež: Voloder, Mahinić, Jazvin, Bebanić (od 57’ Isić), Lukomirak, Avdić (od 75’ Ćemalović), Količić, Tatar, Ajkunić (od 64’ Ovčina), Papaz, Zvonić.

Novi Travnik: Palalić, Hafizović, Jusić, Šehić (od 82’ Džaja), Vujica (od 56’ Heco), Rezdeušek (od 75’ Silajdžija), Seferović, Jurčević, Mamuša, Benca, Mahić.

(Novasloboda.ba)

Knjige s posvetom – Mostarski rudnici, knjiga Dragana Vidovića

Sa Draganom Vidovićem sam stupio u kontakt tokom njegovog rada na knjizi o Mostarskim rudnicima. Prije toga sam na blogovima objavio nekoliko tekstova o Mostarskom rudniku, tragajući za istorijom Mostara, čiji je sastavni dio svakako i Rudnik mrkog uglja u Mostaru. Uz to sam prikupio i određni broj fotografija iz različitih izvora, i sve to postavio na blogovima. Vodio sam se starom izrekom: „Ono što je zapisano i zabilježeno ostaje, a sve drugo se zaboravlja“. Naravno, sve što je bilo zapisano sa moje strane, i autoru je stajalo na raspolaganju.

Mostarski rudnici su bili sastavni dio Mostara i okoline dugi niz godina, a nekada smo znali reći kako mostarski Rudnik, hrani, grije i osvjetljava Mostar. Malo je familija bilo onoga vremena, a da bar neko nije radio na Rudniku. Generacijama koje pamte pedesete i šezdesete godine, svakako je u sjećanju zvuk sirene sa Rudnika, koja je svaki dan oglašavala početak smjene u Rudniku. Bilo je sasvim normalno da se sirena oglašava u dva sata popodne, ali ako bi se oglasila u nevakat, onda je to značilo da se u Rudniku desilo nešto nepredviđeno. Slični detalji su u sjećanju svakog Mostarca, a mnogo više od toga autor je uokvirio u 220 stranica knjige, sa brojnim fotografijama, te koricama u znaku rudarske crno-zelene boje.

Na ovom mjestu o knjizi ću reći onoliko koliko je potrebno da se skrene pažnja na knjigu i ono što je u njoj napisano.

Knjiga Mostarski rudnici – priče rudara, autor je posvetio ocu Juri, rudaru mostarskog Rudnika i svim ostalim rudarima.

Knjiga je podijeljena je u pet poglavlja, od kojih čine tri osnovna dijela:

- Rudnici u Hercegovini - Široki Brijeg, Posušje, Čitluk, Stocu i druga mjesta;            
- Općenito o Mostarskim rudnicima;
- Priče živućih rudara - sa prostora Hercegovine koji su radili u Rudniku mrkog uglja u Mostaru.
- Knjiga donosi popis poginulih rudara u mostarskom Rudniku; Sjećanja; Rudarska simbolika.

U ovoj knjizi su sačuvane priče 45 rudara i njihovih potomaka iz 43 mjesta, uglavnom s područja mostarske općine i iz širokobriješkog kraja.

Rudnik mrkog uglja je u Mostaru otvoren davne 1918. godine, ili kako se to onoga vakta govorilo: “Novi rudnik za novu državu”, prvi u Kraljevini Jugoslaviji, koji s proizvodnjom počinje već sljedeće godine.

„Mostarski je rudnik nahranio mnoge ljude u gradu, nahranio je i gladne obronke Mostara, dao nadu čitavoj generaciji da se može preživjeti na ovoj škrtoj i kamenitoj zemlji. Rudnik je dao kruh u ruke mnogima, iškolovao njihovu djecu i dao im dom. Mnogi su u Mostar i došli baš zbog rudnika. Kako ljudi iz dalekih krajeva, jer je rudnik potrebovao školovan kadar, tako i ljudi iz okoline, koji su u rudniku vidjeli budućnost, priliku za bijeg od gladi i neimaštine“, navodi se u recenziji knjige.

U knjizi se navodi oko 1000 imena rudara i ostalih zaposlenika Rudnika mrkog uglja Mostar.

„U pričama je opisan dolazak radnika do rudnika, njegovo radno mjesto, s kime je radio, njegov povratak kući, a ako je njegova kuća bila u nekom drugom mjestu, onda, gdje je i kod koga stanovao, tko je još s njim radio iz tog zaseoka…, tako da svaka priča čini jednu malu povijest. Nije to samo priča rudarima, o rudniku i eksploataciji rudnika, nego sam htio prikazati život jednog rudara i nastojao sam da svaka priča bude različita. Mislim da sam u tome uspio, a opet neka drugi ocijene”, riječi su autora Dragana Vidovića.

Ovom prilikom zahvaljujem autoru na knjizi, a posebno na posveti na prvoj stranici knjige.

Nadam se da će ovaj kratki osvrt na knjigu Mostarski rudnici, koja je izišla iz štampe 2015. godine, pobuditi interesovanje čitalaca, te da će naći načina da knjigu nabave i stave u svoju biblioteku.

(spagos)

...U zadnje vrijeme knjiga može nabaviti u knjižari Logovita u Mostaru, u Splitskoj ulici i u konobi na Gorancima, po povoljnoj cijeni !!! poruka od autora...

Knjige sa posvetom

Kad se čovjek vraća sa godišnjeg odmora, ili iz posjete Mostaru, obično na povratku sa sobom ponese ono što je trenutno aktuelno, u proljeće trešnje, u ljeto smokve i grožđe, u jesen lozu, a u zimu pršut i vino. Svako godišnje doba ima svoje plodove. Doduše, jednom davno, prije dvadesetak godina iz Mostara sam muajem ponio jednu dvolitru vode sa česme, kako bih napojio tadašnju mladu raju, rođenu daleko od Mostara, i koji do tada nisu imali prilike niti da vide Mostar, niti da se napiju Radobolje. Nakon ispijene čaše vode iz Mostara, svakom djetetu sam ostavio poruku kako mu niko više neće moći reći „da se nije napio Radobolje“, što u Mostaru ima poseban značaj. Eto, meni je i to nekada padalo na pamet.

Kako godine prolaze, sada se u prtljagu na povratku iz Mostara sve češće nađe po neka knjiga. Obično bi za vrijeme posjeta Mostaru prohodao po knjižarama, ili čak i uličnim prodajnim štandovima i tragao kako za starijim, tako i za novim knjigama, koje do tada nisam vidio, ili bi mi iznenada iskrsle pred oči.

U zadnje vrijeme me posebno veseli, da se među knjigama koje se nalaze u mom prtljagu sve češće nalaze knjige koje je pisala raja. Neke knjige kupim, a posebno me veseli da sve češće dobijem knjigu na poklon sa posvetom, direktno naslovljenom na mene. Takve vrste knjiga kod mene imaju posebnu težinu i značaj.

Za dosta tih knjiga sam znao još u vrijeme kad su nastajale, a u nastanku nekih sam direktno učestvovao, bilo kao saradnik, prevodilac, ili kao učesnik u prikupljanju sredstava za štampanje.

Posebno mi je drago kad mi se neko od raje obrati sa molbom za pomoć oko prikupljanja građe za knjigu. Svoje dosadašnje tekstove, kojih sam na hiljade postavio na razne blogove, vrlo rado ustupam kolegama, kako bi upotpunili neke svoje tekstove.

Ljetos su se u dvije objavljene knjige našla tri moja komplena autroska teksta, što me posebno veseli.

Pojedinačno o knjigama sa posvetom, biće govora na ovom mjestu u narednom periodu.

(spagos)

Obilježena godišnjica formiranja Mostarskog bataljona

U organizaciji Udruženja antifašista i boraca NOR-a, u petak je na Španskom trgu u Mostaru upriličen svečani program u okviru obilježavanja 75. godišnjice od formiranja Mostarskog partizanskog bataljuna.

Istaknuto je kako je Mostarski partizanski bataljon u Drugom svjetskom ratu "dao nemjerljiv doprinos u borbi protiv fašizma, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u bivšoj Jugoslaviji".
Antifašisti Mostara žele ovim sjećanjem podsjetiti na slavnu mladost grada i njegovu antifašističku prošlost, ali i poslati poruku sadašnjim generacijama da se snažnije suprotstave i odupru fašističkim pojavama u društvu, istaknuto je na skupu.
Nakon skupa, upriličeno je polaganje cvijeća ispred spomenika antifašistima na platou Doma zdravlja u Mostaru.

(ftv)

Na mostu u Kelnu 330 hiljada ljubavnih katanaca

Prvi katanac na mostu u Kelnu postavljen je u kasno ljeto 2008. godine. Da li je zaljubljeni par već tada nešto znao o italijanskoj tradiciji ili je katanac postavio onako sam od sebe, nije poznato

Jedan ljubavni katanac, sa ugraviranim imenima zaljubljenih, datumom i nekom ljubavnom porukom, postaviti na nekom mostu, i ključ kao simbol neprekinute ljubavi baciti u vodu, bila je svakako ideja, koja je od tada inspirisala hiljade ljudi.

Ljubavni katanci su već postali turistička atrakcija u Kelnu, a most pod nazivom Hohwnzollernbrücke, postao je svetište za zaljubljene parove iz čitavog svijeta. I mladi i stariji, parovi, a i usamljeni, stoje fascinirani pred katancima i gledaju kako su ljudi nagradili njihov ljubavni izraz, a u samom momentu kada ljubavni par zaključava katanac svoje ljubavi na mostu, u sebi ima nečega magičnog.

Ko ovako fiksira njegovu ljubav, zna da će metal nadživjeti ljubav. A koliko realnosti govori protiv toga: Čarolija uvijek počinje s nadom u vječnu ljubav i želju da nešto ovako nikad neće izaći iz mode.

Kad se pogledaju ovi katanci, utvrđuje se da oni više nisu jednostavne kopije, nego su dizajnirani kao mala umjetnička djela i odražavaju lčnosti i njihove međusobne osjećaje.

Omiljeni simbol je naravno, srce, ali i ljubavni luk, prsten, ili dijamant, koji važe za neuništivost.

Oblici i boje zavise od prilike za koju su postavljeni: zaruke, vjenčanje, prvi, ili stoti sastanak, rođenje djeteta, dan zaljubljenih, rođendan, ili neki drugi praznik. Mnogi parovi su od ljubavnih katanaca napravili svoju ličnu tradiciju. Mijenjaju ga ili postavljaju novi za godišnjicu, a ima i parova koji dođu da pokažu da njihova ljubav još živi na ovom mostu u Kelnu.

U međuvremenu se procjenjuje da je nakon punih 8 godina na mostu obješeno oko 330 hiljada katanaca, i procjernjuje sa da njihova težina od, takođe, procijenjeno iznosi oko 30 tona, javljaju se inicijative da se katanci, iz razloga bezbjednosti mosta, kojim, inače, prolaze vozovi, uklone.

Najnovija informacija stiže od jednog fotografa, koji je fotografisao sve katance u Kelnu i slike postavio na Internet, tako da se mogu vidjeti na internetu.

Njegov projekat „Liebesschloss-Brücke“ (Most ljubavnih katanaca) postavio je na Internet čitav most, sa svim katancima na jednoj slici. Na njegovoj web stranici (liebesschlossbruecke.koeln) posjetioci imaju priliku putem zooma potražiti svoj vlastiti katanac.

A ljudi, koji prolaze preko mosta, bilo pješke, biciklom, ili vozom, dive se impresivnom sjaju, i dobijaju dokaz da romantika i u ovim našim vremenima, kakva god da su, traži svoje mjesto izražavanja. I nalazi ga.

(izvor:express)

Smail Špago

(Novasloboda.ba)