Fudbal ponekad i boli

Sve za pobjedu

Vinnie Jones (naprijed) u akciji protiv Paula Gasciognea…

Utakmica za FA Kup 1978/88

20. februar 1988.

Newcastle United – FC Wimbledon 1:3

Vinnie Jones je igrao za Wimbledone, a Gaiscone za Newcastle.

Wimbledon je te godine bio pobjednik FA kupa. U finalu je pobjedio Liverpoola sa 1:0.

Vinnie Jones je ostao poznat po brojnim incidentima na terenu i van njega.

(spagos)

Od 1. septembra: Usisivači za prašinu samo do 1.600 W

Od 1. septembra, stupa na snagu nova odluka EU: ne smiju se proizvoditi usisivači za prašinu snage veće od 1.600 W. Stare zalihe mogu se prodavati dok se ne prodaju.

Brisel je ovu odluku objasnio željom da smanji zagađenje životne okoline, što se uklapa u plan štednje energije od 30 posto do 2030. godine. Da misle ozbiljno, svjedoči plan da se u naredne tri godine iz upotrebe izbaci sva oprema za čišćenje, čija snaga prelazi 900 W.

Ono što je najvažnije za nove modele usisivača: oni će usisavati jednako dobro kao i stari modeli, ali troše manje električne energije. Broj watti jednog uređaja ne govori istovremeno i o efikasnosti usisavanja. Za normalno usisavanje dovoljno je samo 1.200 W, kako to tvrde stručnjaci. Odluka je donesena davno, a stupa na snagu od početka ovog septembra, tako da su proizvođači imali vremena uklopiti se u nove zahtjeve. Na svakom uređaju ubuduće će morati stajati nivo efikasnosti i informacija o mogućnostima uređaja. Štednja električne energije u domaćinstvima mora proteći bez gubitka komfora. Stari modeli će se nalaziti i dalje na policama trgovina, sve dok se ne rasprodaju.

Nakon klasičnih sijalica, Evropska komisija odlučila je zabraniti proizvodnju kućanskih i elektronskih uređaja veće snage, koji u principu troše previše struje. Na spisku se nalazi oko 30 uređaja veće snage, takozvanih gutača struje, kao što su kosilice za travu, fenovi, kuhalice vode, WLAN ruteri, smartfoni, bimeri, isparivači, kao i grijači vode za bazene. Svi ovi uređaji moraće biti zamijenjeni uređajima manje snage.

Smail Špago
novasloboda.ba

Jedna slika i hiljadu sjećanja - Specijalkom uz korzo

Specijalkom uz korzo

Šta zapažamo prvo na slici?Momak na biciklu, kapa francuzica na glavi. Biciklo je specijalka. Pokockana ulica niz korzo, ili uz korzo, svejedno. Na drveću nema lišća, što znači da je ili kasna jesen ili rano proljeće. Sjenka je pravo s juga i malo baca unazad. Moglo bi biti oko 1 popodne. Sat iznad apoteke se ne razaznaje dobro, ali čini se da stoji na oko pola jedan, ili čak tačnije koji minut kasnije.

Auta nema ni za lijeka. Hotel Bristol je već renoviran, što znači negdje je iza 1960. Još nije bila srušena zgrada u kojoj je bila Omladinska knjižara, gdje je kasnije napravljena zgrada Revije. Rušenje zgrade knjižare bilo je 1966. Znači slika potječe između ove dvije godine.

Žena u mantilu ide naniže s djecom. Raja stoje preko puta zdravljaka, malo iznad prodavnice Astra. S druge strane je također gužva oko ulaska u Cernicu, gdje je toga vremena na gornjem ćošku također bio još jedan Zdravljak, kao i s donje strane, gdje je sada Zela. Slijedi veliki broj prolaznika po finom vremenu, čak tamo do Putnika, na Musali, a neki hodaju čak i sredinom ceste. Ovdje nije puno toga promijenjeno ni do dan danas, osim što je kasnije u sliku ušla zgrada Revije, a ulica je presvučena asfaltom.

Šta reći o momku na biciklu. Biciklo je bilo najmodernije za ono doba. Zvali smo ga specijalka. Pedale su se mogle okretati unazad. Imao je savijen upravljač, s kočnicama za prednji i zadnji točak. Naravno onoga vremena nije bilo šaltanja brzina i za popeti se odozdo sa Musale, uz Korzo, trebalo je napregnuti mišiće. Nema ni govora o nekakvoj biciklističkoj opremi i odjeći. Sasvim normalna odjeća. Čak se čini, kad nasloni biciklo uza zid i skine kapu, momak je odmah spreman za randesa. A možda je tamo bio i krenuo. Vidi se i po cipelama koje su namazane i uglancane do punog sjaja.

Pogledom u dubinu i unutrašnjost slike vidi se samo red kuća na Mazoljicama. Pogled ne skriva ni zgrada Razvitka, koja je bila izgrađena desetak godina kasnije. Nema ni magistrale, koja je također probijena kasnije.

Iza leđa fotografa je rampa i željeznička pruga, kao i trafika na ćošku i sageti bor, za kojega još nemamo prigodnu sliku. Lijevo je bio restoran gdje je kasnije bila Petica, a naviše Jagnje koje se također ne vidi. Toga vremena još nije bila napravljena ni zgrada banke u kojoj je u prizemlju bio ekspres restoran. Sve to je slijedilo koju godinu kasnije.

Fotos je iz zbirke Branka Vučine

Priredio: Smail Špago

Senzacija u botaničkom vrtu: Titan Arum procvjetao

Spektakularan i izuzetno rijedak događaj dešavao se ovih dana u botaničkom vrtu Flora u Kelnu. Po prvi put, u ovom vrtu procvjetala je biljka pod nazivom Titan Arum (Amorphophallus Titanum).

va rijetka biljka udomaćena je na indonezijskom ostrvu Sumatra, a cvjeta ogromnim cvijetom. Događaj u vrtu u Kelnu dešava se upravo u vrijeme obilježavanje 150 godina postojanja ovog botaničkog vrta.

Cvijet raste do tri metra u visinu i sastoji se od centralnog klipa, koga obavija list u obliku lijevka. Cvjeta bez listova, a tek nakon cvjetanja razvija se podzemni gomolj, koji teži preko 100 kilograma. Nakon cvjetanja, razvija se jedan list, koji se održava u životu dvije godine. Od sadnje do prvog cvijetanja prođe obično 15 do 20 godina. Čitavo ovo vrijeme podzemni korijen je u opasnosti od napada podzemnih crva, ili od propadanja. Cvijet traje samo dva do tri dana, pri čemu okolo širi smrad strvine, što privlači insekte koji unutar cvijeta vrše oprašivanje.

Zbog kratkoće trajanja cvijeta, Titan Aruma u to vrijeme privlači veliki broj znatiželjnika i javnosti. Cvjetanje ovog cvijeta u vrtu u Bonnu 1996. godine je privuklo oko 18 hiljada posjetilaca.

U vrtu u Kelnu, cvijet je procvjatao je prije tri dana i za ovo vrijeme privukao je više od 20 hiljada posjetilaca.

Smail Špago

novasloboda.ba

Mostarom nekad i sad: Pivara

Prva pivara u Mostaru otvorena je 1888. godine, a ledara 1903. godine.

Prva pivara u Mostaru bila je smještena u Velikoj pećini u Potkujundžiluku.

Doduše, Velika pećina je kroz svoju istoriju bila smještaj za razne djelatnosti.

Tako bilježimo da je na samom početku dolaska austrougarske vojske u Mostar tu bilo skladište municije, a zatim i vojske, pa Vojna pošta i telegrafska centrala, da bi nakon razmještanja vojske u tri postojeće kasarne, 1886. godine pećina postala i prva pivara koju su držala braća Löwy. Nakon što su braća napustila poslovanje s pivom, skladište je preuzela Sarajevska pivara. Nju je 1888. godine posjetio i prestolonasljednik, sin jedinac Franje Josipa I., princ Rudolf.

Sarajevska pivara 1. marta 1903. godine otvara i prvu tvornicu leda u Hercegovini (to je ona nedavno renovirana kuća preko puta današnjeg hotela Ere). Za njenog upravnika je postavljen sposoban Austrijanac Adolf Himlauer. Očigledno je pivsko poslovanje tada cvjetalo, jer vidjevši kako se pivo u vrele ljetne dane dobro prodaje, trgovac Bilić iz Blagaja otvara Hercegovačku pivaru. Kako skinuti s vrata novoosnovanu konkurenciju, Himlauer se dosjetio tako što je svaku narudžbu piva vezao obaveznom kupovinom leda iz njegove Ledare. Led se tada kupovao u velikim blokovima, a glavni potrošači su bili hoteli i brojne gostionice.

U zgradi Ledare je sve do 1992. bodine bilo smješteno predstavništvo Sarajevske pivare, da bi tek u novije vrijeme ona renovirana i trenutno je tu sjedište jedne banke. 

Ismail Braco Čampara /Tibor Vrančić / Smail Špago

Umjetnost na pijesku

Andres Amador pretvara plaže sa sitnim pjeskom u umjetnička djela. Vijek trajanja ovakvih djela je ograničen na nekoliko sati, između plime i oseke, dok ih more ponovi ne splače. Usprkos tome ovome Amerikancu iz San Franciska “Beach art” je trajni smisao njegovog životnog principa.

More ima svoj ritam, ali se umjetnik ne obazire na to. On ima svoje vrijeme, a njegovo “platno” su pješčane plaže. Najčešće koristi vrijeme povlačenja vode sa plaže, ne odgovara mu suhi pjesak, a za potpuni utisak njegove umjetnosti veoma su važni i bitni kontrasti, nastali kod određenog položaja sunca.

Sa ovom umjetnošću počeo je prije 10 godina, a kako kaže, i sada, svaki put kad dođe do netaknute plaže, već dok izlazi iz auta da pravi sliku, ima tremu. Kakav će biti vjetar, da li će uspjeti u onome što je zamislio. Ponekad valovi dođu ranije, prije nego što završi sliku, pa mu čitav posao mu ode u nepovrat. A kad more ponovo oslobodi plažu, svaki put se čini kao da Amador nikad nije tu ni bio.

Njegova umjetnost, koju nazivaju “Playa paintings”, postala je poznata u svijetu, a on se seli sa plaže na plažu širom svijeta. Mexico, Hawaii, Bermudas.

Za jednu sliku treba mu otprilike dva sata. Često na plažu dođe ranom zorom, isčekujući pravi momenat za početak rada između plime i osjeke, kao i izlazak sunca. Najčešće je u jednoj uvali u blizini San Franciska, ili nešto malo dalje, u Kaliforniji.

Slučajni prolaznici često ne mogu skontati šta to zorom na plaži radi bosonogi čovjek, sa grabljama u ruci. Ponekad ne razumiju njegove psihodelične krugove, neobične cvijetove, geometriju i simbole. Nakon što završi posao na pijesku, veoma važan dio posla je napraviti pravi fotos, iz pravog ugla, sa prave visine, jer ako se djelo ne fotografiše, odlazi u more sa prvim valovima plime. Za pravljenje fotosa danas koristi modernu tehniku, sa letećom kamerom. Nekad je to bilo puno kompliciranije. Fotografije njegovih djela sa pješčanih plaža su veoma tražene širom svijeta. A kako sam kaže, svaka od ovih plaža je drugačija u drugo doba dana, i pruža nešto drugo. Stijene, grebeni i lokve, sastavni su elementi njegovih slika.

Pa pogledajmo i uživajmo.

 Smail Špago

novasloboda.ba

Fudbalska pepeljuga nakon prvog kola

Jeste li čuli za SD Eibar u Primera division u Španiji?

Klub SD Eibar iz španske provincije novi je član španske Primera division.

Učinak nakon prvog kola Primere!

SD Eibar - Real Sociedad 1:0
gledalaca: 4.600