Donnerstag, 24. Juli 2014

Double O Arch u SAD kao Hajdučka vrata na Čvrsnici

U nacionalnom parku Arches u Utahu, SAD posjetioci se najčešće zadržavaju pored kamenog luka pod imenom Double O Arch i pitaju se: Ko je ovo isklesao?



To je pješčana stijena nastala tokom milenijuma kao posljedica erozije. Naučnici, koji su istraživali ovaj prirodni fenomen tvrde da ovakvih stijena ima širom svijeta. Ovakve prirodne tvorevine nastajale su kroz zajedničku igru vjetra, kiše i gravitacije. Na pojedinim mjestima u stijeni izražen je veći pritisak, jači od snage erozije, pa se sve ovo i održalo vijekovima ovako kako izgleda.

Dok se na Double O Arch u Utahu radi o pješčanoj stijeni, na našoj Čvrsnici postoji sličan prirodni fenomem. Hajdučka vrata. Dobila su ime, jer se smatralo da su nekada kroz njih prolazili samo hajduci. Daleko od bilo kakvih komunikacija. Dostupna samo pješke, izrazitim ljubiteljima planine i planinarenja. Na obroncima Dive Grabovice. Trideset pet kilometara od Mostara.

Hajdučka Vrata (2000 m/nv), nalaze se na istočnom dijelu planine Čvrsnica. To je prirodni fenomen, neopisive ljepote. Hajdučka vrata su vijekovima stvarali prirodni uslovi na tom mjestu. U stvarnosti, to je kameni prsten, kroz koji prolaze vjetrovi, a nalaze se na rubu kanjona Dive Grabovice. Sa Hajdučkih vrata pružaju se vrlo lijepi pogledi na Veliki Kuk, Mezića stijenu, Pestibrdo, Čabulju, Prenj. Jednom riječi, mjesto sa najljepšim pogledom, mjesto na kome zastaje dah. Mjesto koje se posjećuje jedino uz prethodnu pripremu i dobru kondiciju.

A vrijedi ga barem jednom posjetiti.

Smail Špago

http://novasloboda.ba/double-o-arch-u-sad-kao-hajducka-vrata-na-cvrsnici/

Mittwoch, 23. Juli 2014

Prije tačno deset godina, obnovljen je Stari most

Prije tačno deset godina, 23. jula 2004. godine, obovljen je Stari most u Mostaru.




Prigodnoj svečanosti, koja je upriličena tim povodom na platou ispod Starog mosta, bilo je prisutno više od pedeset stranih delgacija, državnika, predsjednika vlada, ministara vanjskih poslova, predstavnika međunarodne zajednice, bh. vlasti, predstavnika kulturnog i vjerskog života u BiH, kao i preko pet stotina akreditovanih novinara iz cijelog svijeta.

Projekat obnove Starog mosta zajednički su finansirali Hrvatska, Turska, Italija, Holandija, Svjetska banka, Evropska banka za obnovu i razvoj, te Grad Mostar s 1,5 miliona dolara.

Godinu dana kasnije, tačnije 15. jula, na zasjedanju UNESCO-a u Južnoafričkoj Republici u gradu Durbanu, Stari most uvršten je na popis zaštićenih spomenika kulture UNESCO-a, kao spomenik kulture i pomirenja.

A. Š.
(Novasloboda.ba)

Dječak na stepenicama



Stepenice na Hendeku kod Starog Mosta


Fotografija stranog fotografa, u kadru dječaka koji je posao na obalu ispod Starog mosta.
Ovo bi moglo biti uslikano iza 1995...kada su stepenice bile očišćene...na ovom mjestu je prije rata bila jorgandžijska radnja...a ista plava boja fasade je zadržana je i do danas...iznad biroa se još vidi tabla od jorgandžijske radnje...dva poleda na isto mjesto, sa terase i odozdo…u prilogu...



 spagos.

Mostarom, nekad i sad - Banja

U centru Mostara je 1914. godine napravljeno gradsko javno kupatilo, među Mostarcima i danas poznato kao Banja.


razglednica Mostara sa Banjom, 1918.


Kako bi se dopunio sadržaja hotela „Neretve“, ali i centra Mostara, gradsko javno kupatilo, među Mostarcima poznatije kao Banja, podignuta je 1914. godine, znači pune 22 godine nakon izgradnje hotela „Neretva”.

Može se sa sigurnošću reći da je pokretač ideje o gradnji javnog kupatila bio tadašnji mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina. Naime, početkom 1910. godine zasjedalo je Gradsko vijeće u novom sazivu i tom prilikom je iznesen prijedlog od strane novog gradonačelnika Mujage Komadine i njegova dva podnačelnika Nikole Smoljana i Vojislava Šole, da se posjeta cara Franje Josipa I., koji je uskoro trebao uslijediti, svečano obilježi gradnjom jednog veličanstvenog kupatila. Usprkos otporu pojedinih članova gradske uprave, Mujaga je uspio realizovati ideju, koja mu je na um pala za vrijeme njegove posjete Budimpešti. Gradska uprava odmah je odlučila poslati svog stručnjaka, tada upravnika gradskog vodovoda – Miroslava Loosea, na stručnu ekspediciju sa zadatkom da „pregleda nekoje svjetske banje i na temelju toga i prema mostarskim klimatskim prilikama sastavi glavne nacrte, a arhitektonske (nacrte da predloži) Građevinsko dioničko društvo u Sarajevu.“

Tako je idejni nacrt Banje osmislio Miroslav Loose, a arhitektonski dio je preuzeo na sebe znameniti Rudolf Tönnies ispred Bosanskohercegovačkog građevinskog dioničkog društva.

Zgrada je projektovana kao mješavina nekoliko stilova, s mnogo više nestandardnih elemenata, nešto između egipatsko-maurskog i secesije. Na svečanom otvaranju, u to vrijeme najvećeg i najljepšeg objekta ove vrste na Balkanu, kome dadoše ime Franz Ferdinand, 3. juna 1914. godine, Mujaga se Mostarcima obratio i prigodnim govorom (već odavno legendarnim), na svoj način – kratko i narodski jasno:

„Narode, evo Bane za one koji imaju para. Za one koji nemaju – eno hin Neretve!“

Banja je oštećena u ratnom razdoblju 1992 – 1995. godine. Ponovo je otvorena nakon obnove, 31 marta. 2000. godine.

interijer banje 1914.

u uglu, naznačen strelicom, Miroslav Loose, izgradnja dimnjaka 1913.


Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago

http://novasloboda.ba/

Dienstag, 22. Juli 2014

Neka nova vremena dođoše




Priča jedna baba doli (i ja ću ko ovi neki, neznate je vi ).

Kaže baba: Isuse moj mili, mi prije sadi duvana po sto iljad struka, cjelu godinu se muči, sadi, kopaj , beri, niži, demeti… kad dođe dogana, ima i kila, ali brate para ništa. A sad ovi moj unuk posadi ništa malo na bašči i samo pobere i odnese ga đavo neđe, i eto ti ga sa punim vrećama para. Đavo će ga znat sve iđe naprid pa i duvan…

(sa stranice:mostarski liskaluci)

Prije 120 godina u Parizu: Prva auto trka na svijetu



Prva auto trka na svijetu



Na Pariškoj kapiji Porte Maillot, 22. jula 1894. godine, na startu prve automobilske trke uistoriji, pojavilo se ukupno 26 automobila. Tu je bila prva zvanična auto trka na svijetu. Inicijator je bio pariški žurnal “Le Petit Journal”. Dužina staze, od Pariza do Rouena, bila je duga 126 kilometara.. Predviđena je nagrada za pobjednika od 5 hiljada zlatnih  franaka. Kako piše u komentaru trke, to je bilo više novca nego što danas dobije jedan pobjednik Grand Prixa za jednu trku.
Stigle su ukupno ukupno 102 prijave, ali se na startu našlo svega 26 vozila, sa benzinskim, dizel, ali i parnim pogonom. Neki automobili su imali inovativne pogone, komprimirani zrak, ili elektromotor, ali to je egzistiralo samo na papiru, sa potpunom neizvjesnišću, da li će tako nešto ikada biti u pogonu.
Obzirom da je sve bilo i novo i nepoznato, organizatori su napravili pravilnik u kojem je samo stajalo: “trka je otvorena za sve vrste vozila, uz uslov da nisu opasna, da se njima lako upravlja od strane vozača i da ne koštaju previše novca”.
Vjerovatno je to bila jedina trka u istoriji koja je bila oslobođena bilo kog propisa. Jer, trka se nije zasnivala samo na brzini, nego i na lakom upravljanju, komforu, sigurnosti, ali i udobnosti putnika.
Ono što je sigurno, na startu se pojavio jedan kolos na točkovima, vlasništvo francuskog groga de Diona, automobil pokretan na paru. On je prvi i prošao kroz cilj, vozeći lično. Ovaj grof, veliki ljubitelj novotarija, pa i automobila, za relaciju od 126 kilometara trebao je punih šest sati i 48 minuta. Rezultat i nije tako loš, ako se kaže da je dvije tone teški kolos imao tek 20 KS. Nažalost, grof tom prilikom nije uspio nadmašiti rekored koji je na istoj stazi postavio jedan ljubitelj bicikla. Biciklo je tada  bilo brže od automobila?  Svi ostali učesnici trke stigli su mnogo kasnije, a grof se usput zaustavio i čak napravio pauzu za ručak u jednom restoranu. Parni automobil grofa de Diona imao je jedan rezervoar od 800 litara vode, a to nije baš bilo po onome kako je bilo napisano u propozicijama trke. Zbog toga mu pobjeda nije priznata.
Za pobjednika je proglašeno “vozilo bez konja” iz kuće Panhard & Levassor, i jedno vozilo marke Peugeot, koji su u cilj stigli samo nekoliko minuta iza grofa.
Oba ova vozila bila su pokretana motorom snage 3,5 KS, na benzinski pogon, iz pogona Daimler, kako je tada izvjestio “Le Petit Journal”.









 Priredio: Smail Špago




Fejzina kafana, Gožulj - Ljubuški

radovi napreduju, objekat građevinski ozidan, a terasa skoro u funkciji


Mubarek mjesec ramazan među Bošnjacima u Ljubuškom
Lijepa su sijela uz kahvu nakon teravije
Gožulj, Žabljak, Vitina, Gradska...
Tekst objavljen u Dnevnom avazu, 21. jula 2014.