Ribolov na konjima

 

Iako je obalna tradicija ribolova na konju uglavnom nestala u cijeloj Europi, još uvijek postoji u Oostduinkerkeu u Belgiji.

Na belgijskoj obali, pecanje se još uvijek obavlja uz pomoć konja. Očuvanje jedne drevne tradicije.

Iako je tradicija obalnog ribolova na konju, uglavnom nestala u cijeloj Europi, još uvijek postoji u Oostduinkerkeu u Belgiji.

Konjska zaprega gazi duboko kroz vode Sjevernog mora -- vukući široke mreže duž belgijske obale dok se oko mreža kovitlaju grakteći galebovi. U sedlu, obučeni od glave do pete u žute uljane kože, jahači vode zapregu paralelno sa plažom u Oostduinkerkeu -- posljednjem mjestu na Zemlji, kažu, gdje još živi tradicija lova ribe na konjima. Nekada praktikovan širom Evrope, ovaj običaj je skoro zamro -- ali zajednica entuzijasta održava ga u ovom primorskom gradu, i tako zaslužuje svoje mjesto na UNESCO-ovoj listi nematerijalne baštine. Ribari ovdje ne idu u ribolov radi zarade, a ovaj rijedak spektakl koji nudem, postao je turistička atrakcija za gradić koji se nalazi pola sata od francuske granice.

Nekada su, objašnjavaju istoričari, siromašni farmeri jahali do obale da love ribu -- kao način da dopune svoju ishranu. U početku su svoje mreže vukli ručno, kasnije su koristili mazge, a onda su na kraju i radni konji, koji su mogli vući mnogo veće i teže terete. Metoda je korištena u Belgiji, Holandiji, sjevernoj Francuskoj i južnoj Engleskoj.

“Jedinstveni”

Ovog sunčanog dana krajem oktobra, grupa od pet osoba krenula je na osjeku u lov na sive škampe. "Ovo je jedino mjesto na svijetu gdje se još uvijek praktikuje lov škampa s konjima", rekao je ribar Gunther Vanbleu dok je razvrstavao svoj ulov na plaži -- okružen radoznalom gomilom promatrača koji u rukama drže mobitele.

"Radite sa svojim konjem, u moru ste i kombinacija svega u isto vrijeme - zadovoljstvo hvatanja ribe ili hvatanja škampa, sve to zajedno čini ga zabavnim", rekao je. Ovog puta, oko 200 ljudi okupilo se -- u gumenim čizmama ili bosonogi -- da pogledaju popodnevnu predstavu pod vedrim plavim nebom.

"Uvijek postoji veliko interesovanje ljudi, jer je ovo jedinstveno", rekao je Vanbleu.

Nije na prodaju

Dnevni ulov -- nekoliko kilograma škampa -- nije na prodaju: skuhaće ga desetak porodica koje održavaju tradiciju i podijeliće ga među prijateljima. Ali sam prizor i dalje privlači turiste od aprila do oktobra. "Mislim da će to uvijek postojati u općini", rekao je Vanbleu. Nakon što je običaj dobio priznanje UNESCO-a 2013. godine, osnovan je komitet čija je svrha da osigura da se on održi, objasnio je on.

"Mislim da će se ovo nastaviti zauvijek", rekao je. Upitan o mogućem uticaju klimatskih promjena, Vanbleu je rekao da je vidio neke pomake tokom godina. "Primijetili smo da se nešto malo promijenilo, kao što je temperatura vode - možda je malo toplija nego inače."

"Vidimo i druge životinjske vrste kako stižu ovamo", rekao je. "Možda ako voda postane previše topla, škampi će preći u hladniju vodu... za 30 ili 40 godina." "Ako dođe do toga, vidjećemo", rekao je Vanbleu, koji za sada, bez obzira na kišu ili sunce, planira i dalje nastaviti jahati u moru.

(vfmz)

(spagos)