Iz svijeta – Slike dana

 

Bol i snaga

Berlin, Njemačka. Prelijepo lice ispunjeno bolom takođe pokazuje odlučnost da se odupre: Julija Navalnaja, ovde na čelu protestnog skupa ruskih disidenata u Berlinu, udovica je ubijenog borca za slobodu Alekseja Navaljnog. Uspio je pobjeći u glavni grad Njemačke nakon napada otrovom, ali se vratio u svoju jezivu domovinu odmah nakon oporavka, da bi odmah bio uhapšen i ubijen u logoru.

Solomonov vrt

Solomonova ostrva. Pacifički arhipelag jugoistočno od Nove Gvineje osvrće se na svoju burnu istoriju. Mnogo puta kolonizirana i okupirana od Australije u Prvom svjetskom ratu, zatim osvojena od Papua Nove Gvineje. 1568. godine bogobojazni španski mornari su ih nazvali Solomonska ostrva, a nezavisna su postala 1978. godine. Rezultat su bili nemiri nalik građanskom ratu. Dosta je geopolitičkih neugodnosti: Najveći koralni greben na svijetu leži kraj Solomonovih ostrva, koji se ovdje može vidjeti iz perspektive ronilaca.

Kad je umjetnost umjetna

Bangkok, Tajland. Slika pruža pogled na gigantski trgovački centar Iconsiam u tajlandskoj metropoli Bangkoku. Ovdje je postavljena izložba ambicioznog naziva „Moderni guru i put do umjetne sreće“: australijski studio Eness kombinuje kreativnu umjetnost sa tehnikama umjetne inteligencije. Rezultat? Vidjelo se i bolje.

(news)

(NovaSloboda.ba)

Pobjeda Rođenih nad Radnikom

 

Velež – Radnik 2:1 (0:1)

Stadion Rođeni.

Sudija: Frano Jelić (Široki Brijeg)

Žuti kartoni: Šarič, Pršeš (Velež), Pantelić, Teodorović, Maričić (Radnik)

Strijelci: 0:1 Jovanović (36′), 1.1 Lohan (46′), 2:1 Haskić (55′)

Velež: Hadžikić, Oreč, Hrkać, Savić, Šikalo (od 74′ Milak), Vehabović, Pršeš, Halilović, Lohan (od 82′ Šarić), Mlinarić, Haskić (od 88′ Puce).

Radnik: Lakić, Vasić (od 78′ Sivac), Maričić, Josipović, Perišić, Gavrić, Krajišnik, Jovanović (od Albijanić), Subašić (od 61′ Teodorović), Pantelić, Da Silva (od 61′ Mehanović).

Da fudbalerima Veleža ne “leži” Radnik, potvrdila je i večerašnja utakmica. Velež je napadao, imao je prečku i stativu, ali su gosti iz Bijeljine na poluvrijeme otišli s golom prednosti. Ipak, u drugom poluvremenu, Rođeni su preokrenuli rezultat i došli do pobjede, prve u susretima sa ekipom iz Bijeljine. Bila je ovo druga vezana pobjeda Veleža u ovom prvenstvu.

Domaći su ofanzivno započeli i u 7. minuti prva prilika za Šikala, čiji udarac odlazi pored stative.

U 14. minuti, sreća je na strani Radnika.Mlinarić je šutirao sa 18 metara, lopat je pogodila prečku. Prvi strijelac Veleža ponovo je u 29. minuti u prilici, lopta odlazi pored stative.

Sreća je i u 31. minuti na strani Radnika, kada je Haskić iz neposredne blizine pogodio prečku.

I, onda, u 36. minuti kardinalna greška golmana Hadžikića donijela je vođstvo gostima. Jovanović je uputio šut sa dvadesetak metara, golman Veleža pokušao je da jloptu uhvati, a na opšte iznenađenje svih na stadionu ona je ispod Veležovog golmana ušla u mrežu – 0:1.

U posljednjim trenucima prvog poluvremena, velika šansa da Velež izjednači, ali je Mlinarić sa pet metara šutirao pored gola.

Samo što je počelo drugo poluvrijeme, Velež je izjednačio. Akciju je započeo najbolji igrač domaćih Oreč, koji je sjajno centrirao, a Lohanu je preostalo samo da sa dva metra glavom pošalje loptu u mrežu Lakića – 1:1.

Kapiten Veleža Haskić imao je sjajnu priliku u 54. minuti, ali je neometan ni od koga, loptu poslao pravo u golmana gostiju.

Samo minut kasnije, potpuni preokret i vođstvo Veleža. Pršeš je sjajno proigrao Haskića, koji je glavom poslao loptu iza leđa Lakića – 2:1.

U posljednjim trenucima utakmice, gosti umalo nisu došli do izjednačenja, ali je lopta pogodila prečku i tako je Velež došao do vrijedna tri boda.

Poslije ove utakmice Velež ostaje na 6. mjestu sa 19 bodova, dok je Radnik s tri manje na osmoj poziciji.

Sljedeće kolo Veležu donosi gostovanje kod Igmana u Konjicu, dok će Radnik u Bijeljini ugostiti Sarajevo.

(sport)

Slikom i riječju kroz mostarska naselja i mahale - Baščine

 

U ovom serijalu, koji ćemo objavljivati subotom, pokušat ćemo malo prošetati ulicama, mahalama i značajnijim mjestima Mostara. Naime, često se susrećemo s pitanjima raje, gdje se nalazi neko naselje, mahala, ili sokak u Mostaru, pogotovo od mlađe raje, u koju ubrajamo sve one koji su rođeni krajem prošlog, i od početka ovog stoljeća. Javljaju se i raja iz dalekog svijeta s pitanjima koja su sasvim razumljiva za one koji u Mostar dođu samo tokom odmora, ljetnih ferija, i kombiniraju boravak u Mostaru s odlaskom na more, ili u druga mjesta, u posjetu rodbini. I onda se, u razgovorima, odjednom susretnu s pitanjem: A gdje se to nalazi?

Uz stare slike kao priloge, donijet ćemo ukratko objašnjenje osnovnih dijelova Mostara. Rado ćemo u ovaj pregled uključiti sve ono za što bude interesovanja, i što budemo znali objasniti.

Baščine. Toponim, ulica. Maleni trg pred Tabhanom, s Paralelnom ulicom (današnji Bulevar) i u produžetku s Liska ulicom, povezivala je ulica koja je nosila ime Baščine i to ime je dobila po ogromnom kompleksu bašča koje su se pružale cijelom dužinom ove ulice s obje strane. Danas je to ulica Rade Bitange.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

Fotografije: Baščine (Kolekcija Alberta Khana) 20. oktobar 1912.

Baščine (Foto: Toša Dabac) 1960-ih.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Vrata za zoru

 

Sunce pri izlasku prvo proviri kroz Durdle Door, kameni luk u Dorsetu, Engleska. Ovo se dešava samo od kraja novembra do početka januara, uz neophodno vedro nebo.

(tt)

Prva asocijacija, naša Hajdučka vrata na Čvrsnici. Fotografija: DženadDžinoPhoto, 20221107.

(spagos)

Iz svijeta – Slike dana

 

Bol i snaga

Berlin, Njemačka. Prelijepo lice ispunjeno bolom takođe pokazuje odlučnost da se odupre: Julija Navalnaja, ovde na čelu protestnog skupa ruskih disidenata u Berlinu, udovica je ubijenog borca za slobodu Alekseja Navaljnog. Uspio je pobjeći u glavni grad Njemačke nakon napada otrovom, ali se vratio u svoju jezivu domovinu odmah nakon oporavka, da bi odmah bio uhapšen i ubijen u logoru.

Solomonov vrt

Solomonova ostrva. Pacifički arhipelag jugoistočno od Nove Gvineje osvrće se na svoju burnu istoriju. Mnogo puta kolonizirana i okupirana od Australije u Prvom svjetskom ratu, zatim osvojena od Papua Nove Gvineje. 1568. godine bogobojazni španski mornari su ih nazvali Solomonska ostrva, a nezavisna su postala 1978. godine. Rezultat su bili nemiri nalik građanskom ratu. Dosta je geopolitičkih neugodnosti: Najveći koralni greben na svijetu leži kraj Solomonovih ostrva, koji se ovdje može vidjeti iz perspektive ronilaca.

Kad je umjetnost umjetna

Bangkok, Tajland. Slika pruža pogled na gigantski trgovački centar Iconsiam u tajlandskoj metropoli Bangkoku. Ovdje je postavljena izložba ambicioznog naziva „Moderni guru i put do umjetne sreće“: australijski studio Eness kombinuje kreativnu umjetnost sa tehnikama umjetne inteligencije. Rezultat? Vidjelo se i bolje.

(news)

(NovaSloboda.ba)

Narodno Pozorište Mostar

 

1951.

(tekst koji slijedi objavljen je u knjizi “Narodno pozorište u Mostaru”, autora Salke Šarića)

Javna ustanova Narodno pozorište u Mostaru zvanično je osnovana i počela sa radom 28. novembra. 1949. godine u sali radničkog društva “Abrašević”. Tom prilikom je premijerno izvedena predstava “Noć u Globukom” slovenačkog pisca Mateja Bora, u režiji Safeta Pašalića. Iako je Odluka tadašnjeg osnivača sadržavala samo odredbu u kojoj se kaže: "Osniva se oblasno Narodno pozorište u Mostaru", i nikakvim drugim uputstvima nije bio određen njegov budući profil, Narodno pozorište je od samog početka repertoarski, kadrovski i organizacijski profilisano kao profesionalna teatarska kuća. U tom periodu je zatražena pomoć od Narodnog pozorišta iz Sarajeva da bi se što kvalitetnije realizirala odluka o osnivanju, te tako u Mostar stižu glumci: Saveta Beatović, Slavko Grahovac i Safet Pašalić, koji je ujedno bio i prvi direktor Pozorišta i režiser prve predstave. Oni su zajedno sa glumcima-amaterima iz Mostara, Trebinja i Vojvodine započeli veliki pozorišni san.

1967.

Pred-profesionalni period (1887. – 1949.)

Nezvanično, mostarsko pozorište je nastajalo i trajalo već više od šezdeset godina prije zvaničnog osnivanja pa je još u osamdesetim godinama XIX vijeka postojao vrlo živ i aktivan pozorišni amaterizam u Mostaru. Javljaju se i prvi domaći dramski autori, i sami glumci, Svetozar Ćorović, Aleksa Šantić, Osman Đikić, Jovan Protić i dr., a da bi repertoar bio što raznovrsniji, sami amateri počinju prevoditi dramske tekstove sa ruskog, njemačkog, francuskog i turskog jezika. Vremenom, ansambli angažuju glumce iz pozorišta Beograda i Zagreba, kao i reditelje i umjetnike putujućih družina.

U kulturnom preobražaju Mostara, teatar je odigrao jednu od najznačajnijih uloga. Znanje se prenosilo putem izgovorene riječi i edukovalo sa scene. To je bilo uzrokom da se počne razvijati veći interes za knjigom, prosvjetom i umjetnosti.

1979.

Od osnivanja 1951. do zadnje predratne premijere 1992. godine

Prve dvije sezone Pozorište je egzistiralo bez pozorišnog fundusa, u jednoj staroj, trošnoj pozorišnoj dvorani sa pozornicom bez ikakvog svjetlosnog parka. Ubrzo je sazrela odluka za gradnju, odnosno adaptaciju nove pozorišne zgrade.

Izgradnjom nove zgrade, dolaskom gospodina Safeta Čišića za upravnika Narodnog pozorišta 1. januara 1951. godine, angažovanjem novih već afirmiranih ali i glumaca početnika, tehničkim pojačanjem u savremenoj opremi i ljudstvu, stvara se kolektiv od 80 članova koji započinje ispisivati novu stranicu ovog teatra. Svečano otvorenje nove zgrade Pozorišta je bilo 17. novembra 1951. godine premijerom “Hasanaginice” Alekse Šantića u režiji Svete Milutinovića. Na otvorenju Narodnog pozorišta, upravnik Safet Čišić između ostalog je rekao: “Od danas kada naše Pozorište stiče svoj dom, mi ćemo se truditi da opravdamo očekivanja i ljubav svojih gledalaca, da Pozorište bude zaista narodno i da se što prije afirmiše kao visoka kulturna ustanova”.

1980.

I ovo nije bilo samo izrečeno obećanje već godine koje slijede određujemo kao zlatno doba Narodnog pozorišta u Mostaru.

Repertoarska orjentacija bila je usmjerena na afirmaciji domaćih dramskih djela te je sedam od deset premijernih izvođenja u jednoj sezoni pripadalo domaćim autorima, a od toga mostarskim više od polovine. Poštujući svoje autore i stavljajući njihova djela na repertoar rezultiralo je velikim zanimanjem građana da preko scene i javno izgovorene riječi čuju i prepoznaju likove koji potiču ili su još uvijek stanovnici njihovog rodnog grada. Raznolik repertoar od djela domaće dramske literature (autora: Alekse Šantića, Svetozara Ćorovića, Osmana Đikića, Hamze Hume i dr.), preko klasike (Branislav Nušić, Marin Držić, Jovan Sterija Popović, August Šenoa i dr.), sve do domaćih savremenih tekstova (Dragutin Dobričanin, Skender Kulenović, Josip Lešić, Miroslav Krleža, Miodrag Žalica, Safet Pašalić, Oskar Davičo i dr.) narodnih komada sa pjevanjem, pa sve do najznačajnijih djela iz svjetske dramatike (autora: Šekspira, Molijera, Šilera, Dikensa, Šoa, Ostrovskog, Gogolja, Goldonija, Lorke, Strindberga, Milera, Sofokla, Mrožeka, Dostojevskog i dr.).

Ovakav repertoar ne bi bio kvalitetno izveden niti bi bio scenski ostvariv da se nije vodilo računa o ansamblu koji se iz sezone u sezonu upotpunjavao i podmlađivao glumcima. Tako je bilo godina kada je u Narodnom pozorištu bilo u angažmanu 38 glumaca, generacijski različitih, ali uvijek spremnih na maksimalni kreativni angažman sa visoko izraženim stepenom etičnosti svoje profesije. Želimo ukazati i na to da je Pozorište pružalo mogućnost maksimallnog angažmana mladim glumcima, jedni su od ovog Pozorišta stipendirani a drugi animirani, i mnogi su na poziv ovog teatra i sugestiju svojih profesora sa akademija rado dolazili, a većina i ostajali, u Narodnom pozorištu u Mostaru.

1995.

U narednom periodu aktivnost samog Pozorišta se širi i osnivaju se još neki odjeli koji upotpunjuju djelatnost Pozorišta ali i ispunjavaju nastalu potrebu za edukacijom novog kadra. Tako se 1952. godine osniva Dramski studio i u septembru se upisuje 15 prvih polaznika. Motivi ovakvog tipa obrazovanja bili su dvojaki: prvo, Pozorište je nastojalo imati određen broj školovanih statista, a ujedno prepoznati talentirane mlade ljude koji bi se dalje usmjeravali na stručno školovanje u neku od postojećih akademija. Također, u novom pozorišnom zdanju djeluje i Gradski salonski orkestar, formiran na inicijativu teatra, koji je aktivno učestvovao u pripremi i izvođenju predstava Pozorišta. U aprilu 1954. godine Orkestar se odvaja od teatra i postaje zasebnom ustanovom. Od 1953. godine foaje Narodnog pozorišta zvanično postaje Likovna galerija slikarima Mostara.

2009.

U novembru 1956. godine, premijernim izvođenjem predstave “Biberče” Ljubiše Đokića u režiji Irena Ćenana, zvanično je promovisana Dječja scena koja će u sklopu Pozorišta djelovati do 1973. godine.

U težnji za praćenjem savremenih pozorišnih tendencija, na inicijativu Josipa Lešića, osnovana je kamerna scena “Studio 64” koja je predstavljala umjetnički izazov ansamblu i publici. Prva premijera na ovoj sceni je izvedena u oktobru 1959. godine, predstava “Obzirna bludnica” od Jean Paul Sartre-a u režiji Josipa Lešića. Narodno pozorište u Mostaru je pored navedenog imalo još aktivnosti koje su upotpunile njegov rad. Tako je ponedjeljkom djelovao Klub mladih, pred premijerna izvođenja predstava bi bio organizovan Školski teatar koji je za cilj imao upoznati mladu publiku sa autorima i praktičnim radom na predstavi.

2023.

Glasilo “Naše pozorište” je bilo štampano od 1951. do 1971. godine a bilo je namjenjeno publici da bi što bolje upoznali unutrašnji život pozorišta i kao list koji će poslužiti kao dokument za istoriju pozorišta. Ovaj period od 1951. do 1971. godine je ujedno nazvan zlatnim periodom Narodnog pozorišta u Mostaru. U narednom periodu od 1972. godine do rata 1992. Pozorište je imalo različite uspone i padove, česte izmjene u upravi koje su donijele neke dobre ali i manje dobre momente u razvoju i životu Pozorišta.

2024.

Od svog nastajanja 28. novembra 1949. godine do posljednje premijere prije rata, 27. februara 1992. godine, u rasponu od 42 godine svoga postojanja, Pozorište je realizovalo slijedeće:

Velika scena: 219 premijera

Dječja scena: 23 premijere

Studio 64: 34 premijere

Scene van matične zgrade 15 premijera

Ukupno su izvedena djela od 173 autora, od toga 90 domaćih, a 360 glumaca je zaigralo na scenskim prostorima Narodnog pozorišta u Mostaru.

Korišten tekst iz knjige “Narodno pozorište u Mostaru” autora Salke Šarića.

Narodno pozorište Mostar - O nama - Narodno pozorište Mostar

(fotografije: Narodno pozorište u nizu, sedam i po decenija, arhiva, Cidom.org)

(spagos)

Narodno pozorište Mostar slavi 75. rođendan

 

Narodno pozorište u Mostaru, institucija koja je počela sa svojim radom davne 1949. godine, slavi jubilarnih 75 godina postojanja! Tim povodom, za svoju publiku pripremili su sjajne događaje i to potpuno besplatno.

U petak, 29. novembra, u 20 sati, na Velikoj sceni NPM-a biće održana svečana akademija, u okviru koje će biti upriličena izložba „75 koraka kroz vrijeme“, te promocija monografije „Narodno pozorište u Mostaru 1949 – 2024. – Sazviježđe pozorišnih vječnosti“ autora Srđana Vukadinovića.

Narednog petka, 6. decembra, gostovaće Zijah Sokolović sa predstavom „Međuigre od 0-24“ sa početkom u 20 sati.

Na Veliku scenu Narodnog pozorišta u Mostaru u petak, 20. decembra, u 20 sati, stiže ansambl Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice sa predstavom „Drama o Mirjani i ovima oko nje“ autora Ivora Martinovića, u režiji Nermina Hamzagića.

Posljednji događaj u sklopu obilježavanja jubileja je mostarska premijera predstave „Hasanaginica“ autora Mirze Begovića, u režiji Ahmeda Obradovića, nastala u koprodukciji Narodnog pozorišta u Mostaru, BKC „Alija Izetbegović“ Kalesija, Narodnog pozorišta Tuzla i Bosanskog narodnog pozorišta Zenica. Premijera predstave je zakazana za petak, 27. decembar, sa početkom u 20 sati.

(NovaSloboda.ba)

Gus se vraća kući

 

Carski pingvin s Antarktika koji se početkom novembra nasukao u Australiji vratio se u okean: ptica, nazvana Gus, puštena je u divljinu s broda na južnoj obali. Gus je prethodno prošao sve zdravstvene preglede. Prije tri sedmice, na zaprepaštenje kupača, pingvin je iznenada došetao na plažu u blizini grada Denmarka - 3400 kilometara od njegovog doma. Pojava pingvina se smatrala senzacijom: nikada prije primjerak ove vrste, koja zapravo živi samo duboko u regiji Južnog okeana, nije viđen tako daleko na sjeveru. Egzotični mališan djelovao je prilično izgubljeno daleko od kuće: pokušao je skliznuti na trbuh jer je vjerojatno mislio da je snijeg. Umjesto toga, sletio je licem u pijesak

Čuvaj se, Gus! Pingvin se ponovo vratio u svoje prirodno okruženje

Bilo mu je krajnje vrijeme! U Australiji je ovih dana sve toplije – a njemu treba hladnoća. Zato je carski pingvin, koji se početkom novembra nasukao u Australiji, sada pušten s broda na južnoj obali. Pingvin se potpuno zbunio. Od Antarktika je preplivao punnih 3400 kilometara do Australije i bio je vrlo zbrinut. Konačno je opet otišao u široki svijet. Sretno, pingvine! Imaš još mnogo toga za otkriti

(express)

(NovaSloboda.ba)

-:-

O dolasku Carskog pingvina u Australiju, kako je dobio ime Gus, pisali smo na ovom mjestu prije dvije sedmice:

spagosmail: Visoka posjeta u Australiji

Visoka posjeta u Australiji

 

Carski pingvin postao je mala senzacija u Australiji: Početkom novembra ove godine, ptica se iznenada pojavila na plaži u blizini grada Danske na zapadu kontinenta - 3.400 kilometara od svog stvarnog doma na Antarktiku.

Stručnjaci kažu da nijedan primjerak ove velike neleteće vrste nikada nije viđen ovako daleko na sjeveru. "Gus", kako je carski pingvin kršten u čast prvog rimskog cara Augusta, možda je pratio okeansku struju do australijske obale dok je tražio hranu.

“Pokušao je kliziti potrbuške po pijesku, vjerovatno misleći da je snijeg”, citirano je Australijski emiter ABC jednog posmatrača, koji je bio na "Ocean Beachu" kada se Gus izvukao iz vode. Za životinju se od tada brine čuvarka ptica i, prema navodima vlasti, dobro se oporavlja (druga slika).

-:-

Carski pingvin (lat. Aptenodytes forsteri) je najveća i najteža od svih živućih vrsta pingvina, endemska vrsta koja živi na Antarktiku. Carskog pingvina ne bi trebalo miješati s njihovom bliskom vrstom, kraljevskim pingvinom. Prema posljednjoj procjeni IUCN-a, populacija carskih pingvina je blizu ugroženosti (Near Threatened) jer se zbog topljenja leda i porasta nivoa mora smanjuje površina pogodnih staništa vrsta.

Mužjak i ženka jednake su visine i težine. Visoki su 122 centimetra, a teški između 27 i 37 kg. Krila i glava crne, trbuh bijele, leđa plavkasto-siva, a područje grla žutonarančaste boje. Kao i svi pingvini, neletač je, krupnog tijela i malih krila.

-:-

Kraljevski pingvin (lat. Aptenodytes patagonicus) predstavlja drugu najveću vrstu pingvina poslije carskih pingvina. Ova vrsta sadrži dvije podvrste: Aptenodytes patagonicus patagonicus i Aptenodytes patagonicus halli.

Kraljevski pingvini narastu do visine od oko 90 cm i težine od 11 do 16 kg. Izgledom nalikuju carskim pingvinima, ali se lako raspoznaju po jasno izraženoj narančastoj šari u gornjem dijelu grudi. Također, imaju duži kljun i vitkiji stas od carskih pingvina.

(welt)

(NovaSloboda.ba)

Adnan Ćatić ponovo u ringu

 

Adnanu Ćatiću (Feliks Šturmu) još uvijek nije dosta profesionalnog boksa. Bivši svjetski šampion planira povratak u ring 15. februara iduće godine, u 46. godini.

"Spreman sam da nastavim da pišem svoju priču i radujem se što ću se moći vratiti u ring kako bih svojim fanovima mogao ponuditi još jedan spektakl", rekao je Ćatić u saopštenju za javnost.

Predviđeno je da se meč održi u Ratiopharm Areni u Neu Ulmu, protivnik još nije konačno određen. “Pregovori za mog protivnika su u završnoj fazi i to ćemo uskoro objaviti”, rekao je Ćatić “Sada mogu samo otkriti, da će to biti bokser iz Njemačke.”

Ćatić je svoju 54. i posljednju profesionalnu borbu do sada vodio u poluteškoj kategoriji u Ludwigsburgu početkom decembra 2023. U revanšu je tehničkim nokautom savladao Sükrü Altaya. Bokser bosansko-hercegovačkih korijena tada je ostavio otvoren nastavak karijere.

Na slikama: Povratak u ring: Adnan Ćatić protiv Sükrü Altaya u decembru 2023. i Ratiopharm Arena Neu Ulm.

(kicker)

(NovaSloboda.ba)

Prije 323 godine – Rođen Anders Celsius

 

Anders Celsius, švedski astronom koji je kreirao Celzijusovu temperaturnu skalu, rođen je 27. novmbra 1701. godine u Upsali, Švedska, u bogatoj porodici, kao sin profesora astronomije. I sam je postao astronom i naučnik. Najveću slavu stekao je razvojem Celzijusove temperaturne skale, ali i kroz druga naučna otkrića i eksperimente.

Živio je u eri na koju je snažno uticao razvoj različitih prirodnih nauka. Uz uticaj svojih roditelja postao je i naučnik. Nakon studija prava, intenzivno je studirao matematiku i prirodne nauke. Godine 1730. postao je profesor astronomije na Univerzitetu u Upsali. Dvije godine kasnije započeo je obrazovno putovanje po Evropi. Posjetio je razne opservatorije u Rimu, Nirnbergu i Parizu, a potom osnovao vlastitu opservatoriju. Ovo je bila prva švedska opservatorija. Umro je 25. aprila 1744. u rodnom gradu.

Anders Celsius je 1742. godine definisao temperaturnu klasifikaciju stepeni Celzijusa. Za razliku od Celzijusove skale koja se danas koristi, on je postavio tačku ključanja vode na 0°, a tačku smrzavanja na 100°. 

Od strane Carla von Linnéa, fiksne tačke na skali su zamijenjene 1745. godine, godinu dana nakon Celzijusove smrti, i danas se koristi isključivo u ovm obliku. Revolucionarno je bilo to što je Celzijus predložio da se koristi kao univerzalna skala za poređenje temperatura širom svijeta: za razliku od drugih istraživača, prilikom preciznog određivanja fiksnih tačaka, on je također primijetio prevladavajući pritisak zraka (760 mm na živinom stupcu) i utvrdio precizne uslovi mjerenja. 

1948. godine, otprilike 200 godina nakon što je skala uvedena, 9. Međunarodna generalna konferencija za utege i mjere službeno je preimenovala udaljenost skale na Celzijusovom termometru sa jednog centidegresa ili centezimalnog stepena u temperaturnu jedinicu stepeni Celzijusa u čast Celzijusa. Originalni termometar sada se može pogledati u muzeju Univerziteta Upsala, Gustavianum. Baš kao i današnji termometar, sastoji se od rezervoara žive sa pričvršćenom kapilarom postavljenom na drvenu ploču sa skalom.  

(praxis)

(spagos)

Zlatni dani

 

Tokio. Gingko drveće, simbol grada, trenutno je nešto najbolje u Tokiju, iako tamošnji nacionalni park Showa Kinen ima i druge atrakcije za dijecu.

(tt)

(spagos)

Vjetar i vrijeme - Jedrilicom oko svijeta

 

Slike izgledaju prilično idilično. Ništa ljepše od jedrenja uz lagani vjetar. Ali naravno, ovdje u francuskom primorskom gradu Les Sables-d’Olonne, ovo je zapravo zatišje prije buru. Ili bolje rečeno, niz veoma silovitih oluja. Prošle nedjelje, 34 muškarca i šest žena započeli su 10. Vendée Globe, najtežu jedriličarsku regatu ikada. Ruta ide oko svijeta, na jugu do Rta dobre nade, oko Cape Leeuwina u Australiji, Cape Horn u Južnoj Americi i potom nazad u Francusku. Oko 50.000 kilometara kroz uragane i preko ogromnih valova, pored kitova i kontejnera koji su pali s teretnih brodova, ovih veoma opasnih prepreka.

Međutim, najveći izazov je usamljenost. Iako se jahte klase Imoca duge 18 metara prate iz daljine, skiper je sam na brodu 70 ili više dana. Nemac Boris Herman (43) učestvuje po drugi put - nakon petog mjesta 2021. godine, jedan je od najvećih favorita ove godine. “Jabol i puknuto jedro” moglo bi da viknuti njemu, ali i ostalima!” Ali radije ne: sve to im se već događalo.

(fokus)

(NovaSloboda.ba)

Iz stare štampe – Smrt narodnog junaka, 1928. godine

 

Jugoslovenski list od 4. marta 1928. godine objavio je tekst o smrti Nikole Bevande, zvanog “Bedrija” iz Knešpolja

“Smrt narodnog junaka

Na 25. pr. mj. (prošlog mjeseca) umro je Nikola Bevanda zvani “Bedrija” u Knješpolju kraj Širokog Brijega u Hercegovini. Pokojni Bedrija doživio je je visoku starost od 87 godina, te je sve do zadnjih dana svoga života izgledao pravi gorostas i narodni junak.

Poznat je njegov hrvački dvoboj, još za turskog vakta sa nekim glasovitim Arnautom, atletom koji je svu Bosnu obišao, a niko se nije našao, da se s tim Arnautom pohrve, jer je bio, kažu, čudo od čovjeka, dva aršina preko leđa. Bukao je po Mostaru ne bi li se našao ko od Turčina i Kaurina, ko bi se s njim po pleći uhvatio. Svi su se složili i muslimani i kršćani, ako to mladi Bedrija ne bude, koji je bio tada u momčiluku bega Ibrahima Bakamovića, onda ga i nema. Dozvali su Bedriju iz Bijeloga Polja, gdje je sjekao begova drva i hranili ga 3 dana u Mostaru. Došao je dan hrvanja. Što je god u Mostaru živa bilo došlo je da “seiri” i gleda, ko će pobijediti. Zaptija (policija) je stala u okrug, da ne bi narod navalio na Arnauta, ako bi on pobijedio, jer je lokalni patriotizam Mostaraca razvijen više nego igdje. Kad su se hrvači uhvatili po pleći mislio je mladi Bedrija, da će izdahnuti već u rukama Arnauta, tako ga je jako stiskao. Ipak osokoljen od naroda omahne Arnauta nekoliko puta, te ga je napokon tresnuo o zemlju tako, da su se Arnautu moždani potresli. Već sutra dan Arnaut je bio mrtav, ali i mladi Bedrija bortao je dugo vremena od divskih ruku svoga protivnika. I to je za Mostar bila dika.”

prilog: Mostar, panorama 1927. (cidom.org)

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Rana zima

 

Kakva slika. Prikazuje cestu u blizini Tellerhäusera u planinama Erzgebirge u Njemačkoj, snimljenu dron kamerom u rano jutro. Noću je pao prvi snijeg. Automobil vozi prema nepoznatoj destinaciji.

Kakva slika. Velika udaljenost pretvara pejzaž u crno-plavo-bijelu projekcijsku površinu, širina otvara pogled na cjelovitu sliku. Detalji postaju statični, snijegom prekrivene krošnje drveća, crni put, svi brojni mali vizualni događaji blijede u pozadinu i formiraju viši red. Bitno se kreće u centar misli.

Kakva slika. Šta će donijeti ova zima? Kuda ide zemlja, kuda ide svijet? Koliko će biti hladna ova zima, kakve novosti nam sprema? Svi sjedimo u ovom autu, vozimo se kroz hladnu zimu prema proljeću. Svi se nadamo da će budućnost biti bolja od sadašnjosti. Kakva slika.

(focus)

(spagos)

Povratak ovaca

 

Poljska. Obično se smatra zaista nepristojnim nazivati nekoga ovcom, ili čak uz to, i glupom.

U slučaju ovih fotografija, međutim, komentar bi prošao kao kompliment. Ili ko ne bi želeo da se zamjeni sa ovim životinjama? Ovih dana ponekad putuju i po stotine kilometara jer završavaju tradicionalni, vjekovni „redyk“, odnosno završetak sezone ispaše u planinama i povratak u rodne krajeve gdje zimuju. Ali biti napolju sve vrijeme po najlepšem jesenjem vremenu, a onda i u ovoj pozadini malopoljske regije oko Krakova, svakako se čini poželjnim. Naravno, i biti pastir bilo bi nešto.

(welt)

(NovaSloboda.ba)