Neumorni svjetski putnik, osvajač najviših vrhova svijeta, Naim Logić (62), doktor nauka, elektroinžinjer, Sarajlija sa privremenom adresom u SAD, priprema se za osvajanje njegovog sedmog, a poslijednjeg, iz nizu najvećih svjetskih vrhova označenih kao “7 Summit Challenge”, što pojednostavljeno znači, osvajanje najviših vrhova na svih sedam kontinenata.
Sa posebnom pažnjom pratili smo prije dvije godine Naimov uspješni uspon na Mount Everset. O usponu na najviši vrh na svijetu pisali smo i na ovim stranicama, a Naim Logić nam je njegove impresije iznio lično, u Mostaru, na promociji njegove knjige „Od Papue do Everesta“.
U dosadasnjoj karijeri Naim Logić se uspeo na sljedeće svjetske vrhove:
- Everest, Nepal – 8850m -19. maja 2012. godine
- Aconcagua, Argentina – 6962m – 27. decembra 2005. godine
- Denali, Alaska – 6194m – 7. jula 2011. godine
- Kilimanjaro, Africa – 5896m – 2. augusta 2008. godine
- Elbrus, Russia – 5642m – 15. jula 2010. godine
- Carstensz Pyramid, Indonesia – New Guinea – 4884m – 20. novembra 2013. godine
- Mt. Blanc, France/Italy – 4810m – jula 1978. godie
- Mt. Kosciuszko, Australia – 2228m – 1. decembra 2013. godine
Za upotpunjavanje niske „7 Summit Challenge“ preostao mu je još najviši vrh Antartika – Mt. Vinson, Antarctica – 4897m – uspon je predviđen za 4. januar 2015. godine .
Uz pomoć donatora i prijatelja, Naim se već uveliko sprema za ovu ekspediciju. Na put prema Antartiku kreće 26. decembra 2014. godine, a sam uspon na najviši vrh Mt. Winson je predviđen za 4. januar 2015. godine.
O pripremama i onome šta ga čeka tokom ove ekspedicije Naim priča:
„A šta me čeka na Mt Vinson? Ono što je karakteristično za Antarktik su izuzetno niske temperature i jaki vjetrovi. Dakle, spreman sam gotvo kao za Everest. Treba samo ‘ubosti vrijeme’. Konačno, u krajnjem slučaju, ja se uvijek uzdam u moju taktiku ‘Žuti Mrav', koja me je evo ‘živa i zdrava’ dovela do pokušaja kompletiranja 7 Summits. Pomogla mi je mnogo puta, a i na Everestu. Sada, naravno, ne mogu ići u detalje, a moji donatori za Everest trebalo bi da se toga sjećaju iz mojih dnevnih izvještaja.
Planirano je da ekspedicija traje od 26. decembra do 10. januara. Ja krećem 2 dana ranije. U Santiago de Chile pokušaću posjetiti obližnji Valparaiso, divan lučki gradić oko 130 km udaljen od Santiaga, jer sam ga ‘promašio’ prilikom posjete Aconcagui prije 9 godina. To je rodno mjesto mog omiljenog pjesnika, nobelovca Pabla Nerude. Okupljanje moga tima je u Punta Arenas, najjužnijem gradu Čilea u čuvenom Mageljanovom moreuzu. Tu ćemo provesti naredna 3 dana na provjeravanju svega i svačega, te čišćenju opreme vodom pod pritiskom i vodenom parom. Na Antarktik se ne smije ponijeti nikakva nečistoća ili slučajno kakva bakterija.
Rekoh već – Antarktik je sterilan kontinent. Nema stalnih stanovnika, a oko 5.000 ljudi se izmjenjuje u međunarodnim istraživačkim laboratorijama. Da, ipak, budem malo precizniji: Postoje stalni stanovnici koji se dole rađaju i žive. Pogađate – to su pingvini!“, rekao je Naim.
Antarktik je jedinstven kontinent po svojoj geografiji, klimi, biologiji, ekologiji. Tamo se nalazi oko 90 posto rezervi leda i oko 70 posto zaliha svježe vode na Zemlji, 98 posto njegove površine je prekriveno ledom prosječne debljine od oko 2.500 m. Najveća izmjerena debljina leda je 4.776 m. Ako bi se ovaj led istopio, nivo mora u svijetu bi porastao za 70 metara! Stoga ne bi trebalo da čudi što je Antarktik najviši kontinent – njegova prosječna visina je 2.194 m. Najviša tačka formirana od leda je na 4.093 m, a najviši je Mt Vinson 4.897 m – stjenoviti zaleđeni greben.
Antarktik ima funkciju „frižidera“ za Zemlju regulišući morske struje i svjetsku klimu. Bilo kakav poremećaj na Antarktiku imao bi katastrofalne posljedice na svjetsku klimu.
Stoga su ustanovljeni striktni zakoni za posjetioce koji se mogu kretati samo u određenim područjima, uz sigurnu udaljenost od životinjskog svijeta i strogu kontrolu odlaganja ljudskog smeća. Zbog izuzetne atraktivnosti, broj posjetilaca rapidno raste i približava se 50.000 godišnje. Uglavnom su to turisti na brodovima i pristup im je dozvoljen na malu površinu bez leda.
Život na Antaktiku umnogome je regulisan Sporazumom, koji je u Washingtonu potpisan 1. decembra 1959. godine između 12 zemalja, koje su, u to vrijeme ,izvodile istraživačke radove. Na snazi je od 1961. godine, a u međuvremenu mu se priključilo više zemalja, tako je trenutni broj 50.
Sporazumom je kontinent rezervisan za istraživače bez uspostavljanja teritorijalnih suvereniteta, zabranjujući bilo kakvu vojnu aktivnost.
Od 1985. godine krenule su i planinarske ekspedicije.
Vrlo je zanimljiv fenomen vremenskih zona. Sve (više od 24) se stiču na južnom polu, tako da je praktično moguće pješke hodati iz jedne u drugu vremensku zonu. Biće velike zabune sa satovima, a tome će doprinijeti i konstantna dnevna svjetlost tokom boravka dole.
Dakle, ispade da će se na Antarktiku biti ‘svega jedan dan'!
Zanimljive su, isto tako, „trakaste“ ledene sante.:
Kada santa leda klizne u more, sloj slane vode se zamrzne, a ako je bogat algama imaće zelenu boju. Iznenadno popunjavanje vodom bez mjehurića. Uz brzo zamrzavanje formira plavu prugu. Braon, crne i žute pruge uzrokuju se prljavštinom. Sve je uzrokovano enormno niskim temperaturama, teško shvatljivim „normalnom“ čovjeku. Možda ih je najlakše „shvatiti“ ovako: pijete vruć čaj, napijete se, a ostatak prospete dalje od sebe… prije nego što padne na led, čaj će kristalizirati u „snježne padavine od čaja“.
Naimu Logiću, od sveg srce, želimo da uspije u svom naumu, da upotpuni nisku svojih uspjeha, da nam se živ i zdrav vrati, i da nam priča i o ovom podhvatu, kao i o svim prethodnim.
Mnogo sreće!
Smail Špago
novasloboda.ba
