To je moj Mostar..

(tekst koji slijedi, na našu viber grupu postavila je naša razrednica Dženana, dana 2. aprila 2024. godine, a fotografije potiču od mostarske raje, koje su godinama objavljivane su na blogu "Dnevna doza Mostara")

Ustaneš ujutru,

sve miriše,

još nije sunce pripeklo,

napijem se u banji te divne,

hladne vode

Radobolje,

pa niz ulicu,

pored Đačkog doma,

pa po zidiću i Ante Zuanića,

pored HIT-a Korzom,

pored BRISTOLA,

preko Titovog mosta,

izmedju Banje sa dva lava

i Hotel NERETVE,

preko Musale

i pored muzičke škole,

ka "slastičarni",

pored brice Torle,

Fejićevom

pored kina ZVIJEZDA

i česme

kod Roznamedžijine džamije,

pored Đikićevog turbeta

kod Karađoz-begove džamije,

do Tepe,

pa kroz Kujundžiluk,

pored pradedine magaze,

preko Starog mosta,

zastajući da vidim

vrtloge smaragdne Neretve,

pa niz most,

pored Tabahane

i Hotela RUŽE

Cernicom

ka HIT u

i kući.

To je za mene Mostar.

(20240402)

Fotografije iz vlastite arhive

(spagos)

Stvar dresure

 

Pudlica Doli vjerovatno je vježbu joge “ Stoj psa na šapama” (Adho Mukha Svanasana) shvatila malo previše doslovno. Ona na komandu svog trenera izvodi stoj na prednjim šapama, na trenerovoj ruci. Trenera životinja Leonid Beljakov (63) iz Gosena, Njemačka o ovome kaže: „Skoro svaki pas može naučiti ovakve vježbe i trikove“, i dodaje, „samo treba puno strpljenja i vremena. Svaki pas ima urođen talenat za show!”

(bild)

(spagos)

Kitovi ubice - Uz malo pameti i fizičkog napora

 

Poznato je da pokretni kitovi ubice hvataju morske sisare. Ali na otvorenom moru to nije tako lako. Prema novim analizama, životinje stoga koriste sofisticirane tehnike lova. Istraživači sa Univerziteta Britanske Kolumbije u Vancouveru procijenili su podatke iz istraživanja kitova ubica između 2006. i 2018. i putovanja za posmatranja kitova između 2014. i 2021. godine. Svoje rezultate objavili su u stručnom časopisu “Plos One”.

U moru kitovi love drugačije nego u blizini obale. Morski lavovi, na primjer, obično su okruženi s nekoliko životinja i udareni repom ili čak katapultirani u zrak - fotografija prikazuje lov na morskog lava na istočnoj obali Patagonije. Telad sivih kitova se, s druge strane, odvajaju od majki, a zatim zajednički udave.

Istraživači sumnjaju da se znanje o tome kako ubiti svaki plijen može prenositi s generacije na generaciju.

(welt)

(NovaSloboda.ba)

Iz stare štampe – “Indexi”, Plavi vjesnik, 1967.

 

Plavi vjesnik, 1967.

Dani, 2001.

(tekst koji slijedi objavljen je u listu za mlade "Plavi vjesnik" 1967. godine, autor je bio Miroslav Kutanjac)

Danas taj sastav mnogi stručnjaci, a i članovi ostalih VIS-ova, ubrajaju među najkvalitetnije i najuspješnije beat grupe u našoj zemlji.

Njihov naziv karakterizira njihovo zanimanje. Naime: Slobodan Kovačević, solo-gitara, Ismet Arnautalić, ritam-gitara, Fadil Redžić, bas-gitara i Davorin Popović, vokalni solist studenti su Sarajevskog univerziteta, Najstariji medu njima je Đorđe Kisić koji je završio školu i vodi brigu oko sastava. On je organizator i menedžer sastava.
Slobodan, Ismet i Fadil ujedno su i kompozitori mnogobrojnih pjesama koje sastav svira na svojim gostovanjima, osobito na poznatom sarajevskom plesnom sastajalištu “Sloga”
Iskoristio sam njihov dolazak u Zagreb za ovaj intervju. Pronašao sam ih u garderobi TV-studija kako vrše posljednje pripreme za svoj nastup u jednoj emisiji TV-magazina.
Đorđe Kisić se iznenadio kod je čuo temu našeg razgovora, rekavši: »Bolje pitaj kako smo se održali u ovakvoj velikoj konkurenciji! Nije uspjeh probiti se, već se održati na stečenoj poziciji!«

Razgovor smo morali odgoditi do završetka njihova nastupa. Možda ste ih gledali i slušali na televiziji kada su nastupili s kompozicijiom »Zašto je prazan čitav svijet«.
Poslije nastupa zopočeli smo razgovor o postanku i opstanku ovog renomiranog sastava ...
»... Naš sastav djeluje već tri-četiri godine. Nakon osnutka počeli smo sa sviranjem stranih kompozicija, osobito popularnih Beatlesa. Ubrzo smo shvatili da su Beatlesi jedinstveni i da ih
nitko ne može uspješno imitirati. Zbog toga smo se prebacili na komponiranje i sviranje vlastitih ostvarenja.

Našem uspjehu i popularnosti u početku je mnogo pomogla i plesna dvorana »Sloga«, gdje i danas nastupamo.
U toj dvorani smo stekli mnogo poklonika. To nam je omogućilo j poziv na sarajevsku radio-stanicu. Prvi pokusi su bili zadovoljavajući. Otada smo česti gosti programa Radio-Sarajeva. Ubrzo smo sklopili ugovor sa sarajevskim Velikım plesnim orkestrom, i s Revijskim orkestrom. U tim orkestrima još i danas nastupamo kao samostalna ritam-sekcija. To nam je omogućilo veći broj radio-snimaka. Tado smo snimili i ploču, a uslijedili su i televizijski nastupi.
U tom prvom dijelu našeg djelovanja najveći uspjeh je bilo sudjelovanje na »Opatija 65«, gdje smo nastupali u sklopu Velikog plesnog orkestra.
Drugi dio našeg sastava vezan je za dva nova člana. Prije godinu i po dana u našem sastavu je izvršena mala izmjena. Sastavu su pristupilia dva člana iz VIS-a »Lutalice«, To nije izmijenilo kvalitetu sastava. Sada smo još intenzivnije prešli na komponiranje i pronalaženje vlastita stila.

Ta aktivnost urodilo je plodom. S kompozicijom »Pružam ruke« (kompozitora Kovačevića) učestvovali smo na takmičenju za »Pjesmu Eurovizije«. Tim pozivom smo bili veoma iznenađeni, jer se niko od nas nije nadao do će se pojaviti na takvom kvalitetnom natjecanju. (Ta je kompozicija ocijenjena u jednom listu kao najbolja izvedba našeg VIS-a).
S istom kompozicijom smo nekoliko mjeseci poslije biranja »Pjesme Eurovizije« sudjelovali
na takmičenju za »Pjesmu Intervizije«. To dva nostupa u tako kratkom vremenu ujedno su i vrhunac našeg uspjeha. Sada se trebalo brinuti zo opstanak sastava na tako visokom mjestu. Uslijedila su mnogobrojna gostovanja u našoj Republici a i u Beogradu, gdje uz našu sarajevsku imamo najvatreniju publiku,
Pozvani smo na festival RTV Sarajeva za »Vaš šloger sezone«. Svirali smo opet našu komporiciju »Oko malih stvari svađamo se mi« (autori Arnautalić i Kovačević). Kompozicija je ušla u finale, a poslije je snimljena i na ploču.
Tada je uslijedila malo pauza, pa onda gostovanje u Beogradu... a sada smo u zagrebačkom TV studiju.
Gitarijade? Mnogi se čude što naš sastav ne nastupa na tim natjecanjima, Zašto? Imame loše mišljenje o tim skupnim nastupima beat-sastava. Danas se svaka gitarijada naziva jugoslovenskom, ali po sudjelovanju boljih sastava (isto tako i po kvaliteti) taj naziv nikako ne odgovara. Imali smo jedan nastup na Gitarijadi, ali to je bio i posljednji, Naše je nastupanje usmjereno prema radio i TV nastupima te solo koncertima.

Planovi? Najveći je taj do se održimo u ovakvoj konkurenciji. Uskoro završavamo snimak nove ploče, Snimili smo »Čovjek ni otkuda« (The Beatles), te naše kompozicije »Pružam ruke» i »Zašto je prazan čitav svijet«. Četvrtu kompoziciju »Naše doba«, tokoder našu, spremamo malo duže, tako da će ploča karakterizirati naš stil sviranja. Možda je naš uspieh i zasnovan baš na tome što izvodimo vlastite kompozicije,
Sudjelujemo i jednom kompozicijom na natječaju za »Opatija 67«. Sklopili smo angažman u Vodicama, gdje ćemo, svi su izgledi za to, nastupiti so Zdenkom Vučković... A zatim u inozemstvo.... okušat ćemo i tamo sreću!«

Miroslav Kutanjac (18)

(mustafa.topčagić)

Odmor za oči – Pogled u pustinji

 

“Pustinja te mami da pustiš oči i da ti misli da odlutaju” jedna je stara izreka iz pustinjskih krajeva.

 Neplodno stanište: Gazele u rezervatu Al Marmoom, na slici je jedna mlada životinja, hrane se travama koje rastu na suhom pustinjskom tlu. 

Platinum Heritage: Obilazak pustinje sa jahanjem kamila i posjetom rekonstruiranom beduinskom kampu može se obaviti n Platinum Heritage. 

Bab al Shams je jedan luksuzni Resort. Prelijepo, luksuzno ljetovalište nalazi se usred pustinje i okruženo je pješčanim dinama.

Naravno za one kojima nije ni daleko, ni skupo. Za druge, bujrum gledat'.

(stern)

(spagos)

Iz svijeta – Slike sedmice

 

Tajna zvuka

Zašto je italijanski violinista Nikolo Paganini uspeo da izvuče tako posebno lijepe tonove iz svoje legendarne violine „Il Cannone“? Naučnici na skup European Synchrotron Radiation Facility u Grenoblu, Francuska, žele da rješe ovu misteriju. Planiraju da koriste rendgenske zrake kako bi pregledali instrument star oko 280 godina, kako bi analizirali strukturu drveta do hiljaditi dio milimetra.

Vulkanski oblak se kreće nad Evropom

Vulkanska erupcija u blizini primorskog grada Grindavík na Islandu, mogla se vidjeti kilometrima daleko. Tragovi erupcije sada se mogu naći i iznad kontinentalne Evrope. Oblaci dima i pepela kreću se iznad nekoliko država.

Zemlja se ponovo rascijepila i izlila lavu u okolno područje: vulkan na Islandu eruptirao je četvrti put u samo četiri mjeseca. Događaj je bio vidljiv miljama daleko, u glavnom gradu Rejkjaviku, a jedan stručnjak ga je nazvao "najjačom erupcijom do sada". Rezultirajuće emisije se sada šire kontinentalnom Evropom, kako je najavio Copernikus, program Evropske unije za posmatranje Zemlje.

Stručnjaci su procijenili satelitske opservacije i u svojoj analizi uzeli u obzir pretpostavljenu visinu erupcije od oko pet kilometara. Iz ovoga su odredili vjerovatnu putanju vulkanskog oblaka u narednim danima.

Copernikus je u četvrtak izvijestio da su se dim i pepeo već proširili Irskom, Velikom Britanijom i dijelovima Skandinavije. Dim se sada kreće dalje preko Baltičkog mora prema baltičkim državama i Poljskoj do Rusije. U međuvremenu su dostignuti povećani nivoi sumpor-dioksida (SO2), ali se oblak znatno razrijedio na svom putu. Prema prognozama, nekoliko tankih vulkanskih oblaka ovih dana nadlijeće i zapad i sjever Njemačke.  

Vatra iz dubine

Lava izbija iz unutrašnjosti Zemlje na Islandu otprilike svake četiri godine, a dovoljno često se opasnost čini toliko savladivom da se lokalno stanovništvo približava svojim terenskim vozilima kako bi promatralo spektakl. Ali ovaj put je biloozbiljno: četvrti put od decembra, pukotina u zemlji otvorila se u nedjelju dobrih 50 kilometara jugozapadno od Reykjavika. Mase lave ugrožavaju obalni grad Grindavík, a stanovnici se možda neće moći vratiti. Geolozi očekuju da će erupcije označiti početak nove ere vulkanske aktivnosti na poluotoku Reykjanes koja bi mogla trajati godinama ili čak decenijama.

Touchdown

Pažnja, da se ništa ne slomi u posljednjih nekoliko metara. Nakon skoro sedam mjeseci, Concorde G-BOAD se vraća u Intrepid Museum, na Pier 86, na obali rijeke Hudson, gdje je bio kod kuće od 2003. godine - svježe ofarban i dotjeran. New York je najgore okruženje za izlaganje aviona, kaže kustos muzeja Eric Boehm. Vjetar i vrijeme uzeli su toliki danak na avionu da je morao otići na tretman uljepšavanja u brodogradilištu u Bruklinu. 4. aprila, penzionisana supersonična mašina ponovo će biti otvorena za javnost.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Koliko mi nedostaje

(tekst koji slijedi objavljen je na facebooku 18. marta 2024. godine autor je Zamir Hadži-Hamzić)

Studio 088.

“Za Sve Mostarce i Mostarke koji smo daleko, predaleko od Našega Mostara”

Već dugo vremena živim bez tebe…

I još nisam navikao, zašto bih lagao?

Zajedno smo se dogovorili

‘90 tih…

I uprkos svemu, bolje da se rastanemo…

Danas znam da ne mogu ovako…

Pokušao sam da te zaboravim i nisam mogao…

Pun sam uspomena i svi pričaju o tebi…

Prazna kuća, ni svjetlosti ni radosti…

Mrtav sam živ ako nisi samnom…

Reci mi da osjećaš isto što i ja…

Reci mi da me voliš, reci mi…

Kad ljubav isplovi izmene,

Neretva je ta koja nastavlja da jedri i putuje svojim tokom prema jugu i Jadranskom Moru…

Ona je ta koja je na kormilu…

I kada Neretva dobro poraste onako do srca,

Zna onaj vjetar Naš Mostarski kako da popuše u

Tvoju korist i…

Ne možemo ništa…

Za promjenu kursa koji se odredio nemoćni smo…

Kad ljubav isplovi

Ne znaš koliko mi je postalo teško,

Biti bez tvoje ljubavi i da ne mogu imati tebe…

Koliko mi je Sve to nedostajalo,

Vjerujem da nikada nećeš znati.

Tvoji poljupci i poljupci Sve Moje i Naše Raje…

“Ledeni Zagrljaj” Neretve…

I Topli Zagrljaj Balinovca, Avenije, onog “Kenjca” sa Tržnice,

Centra 2, Bazena, Stare Bolnice, Hotela “Mostara”, “Hita”, Velikog Parka, Rondoa, Šetališta, Korza, Šantićeve, Cernice, Musale, Carine, Kafane “Lira”, Autobuske Stanice, Benzinske Pumpe, Titove, Fejićeve, Tepe, Kujundžiluka, Starog Mosta, “Tina”, Tabhane, Hotela “Ruže”, one duple okuke prema Donjoj Mahali dje je nekad davno prije rata bila picerija “Kapri” i Luke te i opet nazad do Bulevara i svega naokolo…

I Tvoji Šejtani, Šejtani Neretve koji su tu malko ispod površine Neretve a ne prestaju plesat Svoj Derviški Ples odkako su ih primili u Carstvo Neretve…

Nikad se neću odvojiti od tebe

iako nek’ bude samo ovako…

Još uvijek nosiš vjenčani prsten koji sam ti dao

I u tvojim očima iluzija ponovo sija a to znamo i Ti i Ja…

Naježim se svaki put kad sam s tobom a Ti mi se Približiš i Tvoje ruke me pomiluju…

I onda Znam da sam Tvoj…

(Zamir)