Odmor za oči – Najnovije iz džungle!

 

A evo i najnovijih vijesti iz džungle!

Izgledaju kao da su izašli iz crtanog filma: “Život buba,” (“A Bug's Life”), ili nešto slično. Ali oboje su stvarni. Indonežanski fotograf divljih životinja Dzul Dzulfikri (52) uhvatio ih je ispred svog objektiva u Ragunanu u Južnoj Džakarti: „Dvije libele, plavog repa, bile su savršeno pozicionirane. Čak se čini da kao da razgovaraju međusobno.” A kako bi takav razgovor mogao izgledati? Možda kao par voditelja u nekoj večernjoj TV emisiji?

"Melati, da li si znala da tvoje ime na indonežanskom znači "cvijet jasmina"?

„Odmah ti mogu reći, dragi Idrise, da tvoje ime znači „učeni“!“

„Hoho, Melati, dobra kontra. Govoreći o kontrama. Hajdemo do najnovijih glasina oko indonežanske fudbalske superzvijezde Bambang Pamungkasa…”

Tako bi to moglo zvučati. Ali, možda su njih dvoje samo gladni, i žele da izbliza pogledaju fotografa.

(bams)

(NovaSloboda.ba)

Na njemačkom Divljem zapadu!

 

Lucky Luke, sveska broj 102.

Milwaukee. Novi, već 102. nastavak stripa sa Kaubojem Lucky Lukeom izašao je upravo na vrijeme, za predsjedničke izbore u Sjedinjenim Državama - i to ne bez razloga.

Dakle! Pola Divljeg zapada je suho. A bez piva tamo ništa ne funkcioniše: niko više ne želi da igra poker, niko ne uživa u plesu, pa čak ni inače popularni linč i podnevni dvoboj nikoga ne zanima! I zašto sve ovo? Zato što su divovske pivare u Milwaukeeju u štrajku.

Ukratko: ovo je slučaj za najplemenitijeg i najhladnijeg od svih kauboja, Lucky Lukea, naravno. Pišemo 102. nastavak velike sage, zove se “Last Round for the Daltons”, “Zadbja runda za Daltonove”, a činjenica da je objavljena na dan predsjedničkih izbora u SAD nije toliko naivna. Tako na strani 16 susrećemo sumnjivog vlasnika salona po imenu Frederic Trump, koji je u samo jednoj karikaturi savršeno karikiran kao djed Donalda Trumpa i odmah je uvrijeđen od strane propovjednika kongregacije: Da dolazi iz Pfalza (pokrajina u Njemčkoj), "što se mene tiče", kaže Božiji čovek. “Ali iskorištavanje mladih žena u salonu” nije dobar uzor njegovim unucima. šta možete reći?

Sve je tačno. Trampov deda je zapravo emigrirao u SAD krajem 19. vijeka i otvorio restoran i hotel sa sobama za prostitutke 1898. godine. I to je bilo to sa Trumpovom pojavom. Ali briljantni Jul - koja već deceniju piše Lucky Luke, osvojio je mnoge nagrade i takođe je radio za Charlie Hebdo - nije propustio priliku da novu ludu avanturu začini krhotinama našeg ludog svijeta.

Vođa radnika u štrajku je pljunuta slika Lenjina, a kada su četvorica Daltona ponovo u pohodu i žele da opljačkaju štrajkački fond pivara, oni zgrabe tešku kutiju na kojoj je natpis "Das Kapital" - i dolaze u posjed nekoliko primjeraka istoimenog djela Karla Marxa. A kada dva stara kritičara iz Muppets Showa daju svoje komentare na Wagnerovom nastupu, nered postaje savršen.

Nijedan dobar strip ne dolazi bez klišea. Novi Lucky Luke se kupa u njemu. Jer radnja se odvija u takozvanom njemačkom pojasu, regiji s mnogo njemačkih imigranata: u svojim oblačićima govore samo riječima napisanim goticom, ukrašavaju jelke, zabijaju ćufte između dvije polovine peciva i jedu sos od paradajza sa šećerom - sve stvari koje se nikada ne dešavaju i nikada neće prevladati među Amerikancima, barem tako smatraju Amerikanci. Osim toga, perfidni šef policije zove se Benz, čije je ime lako prepoznatljivo u njegovoj neobičnoj šerifskoj zvijezdi.

Ludi svijet u kojem bi Lucky Luke, i s njim Jolly Jumper, trebali unijeti barem malo reda. U svakom slučaju, svjetski poznati kauboj, čije su avanture samo u Njemačkoj prodane više od 40 miliona puta, više je tip zeta. Od 1946. godine, odnosno prve avanture pod nazivom “Arizona 1880”, Lucky Luke nije nikoga upucao, a na odgojno ispravan način je prestao sa pušenjem: od 1983. godine u ustima vječito usamljenog kauboja nalazi se suha slamčica, umjesto samosvijenog dima .

O da, Lucky Luke, skoro je previše savršen da bi bio istinit. Jul i umjetnik Achdé su to vjerovatno mislili i pustili našeg junaka da postane ranjiv, u nekim trenucima. Prilikom jednog od njegovih trikova sa pucanjem dobija ozbiljan slučaj lumbaga, koji doktor kasnije dijagnosticira kao klasičan simptom stresa. Činiti svijet malo pravednijim svaki dan je zaista zamorno. A to što se kreće brže od svoje sjene izreka je iz velikih, ali samo prošlih vremena.

Ali na kraju – kad zaista ništa ne predviđate - sve opet bude u redu. Ništa ne može zaustaviti našeg heroja na leđima Jolly Jumpera. Dakle, skoro ništa. Jer u njemačkom gradu postoji i jedan prilično nov i prilično čudan fenjer. Ponekad svijetli crveno, ponekad zeleno. A kada se upali crveno, apsolutno morate stati - čak i na zaboravljenim putevima. Svi kažu. Čak i kada lovi kriminalce.

I na samom kraju... njemački Divlji zapad!

(msn)

(NovaSloboda.ba)

Iz istorije lista “Sloboda” Mostar

 

Prve i jedine novine namjenjene široj čitalačkoj publici, a koje su izlazile u Mostaru u periodu socijalističke Jugoslavije, bila je “Sloboda”, “list za društvena i politička pitanja Hercegovime” koji je izlazio neprestano od 1944. do 1992. godine, odnosno punih četrdeset osam godina. Izlazio je sedmično, obrađivao je sva društvena, politička, kulturna, sportska i komunalna pitanja hercegovačkih opština i, što je najvažnije, bio je pravi rasadnik hercegovačkih novinarskih kadrova. Prvi broj “Slobode” izašao je 4. novembra 1944. godine u Trebinju, ali se ovaj list brzo preselio u Mostar, gdje je izlazio kao list Socijalističkog saveza radnog naroda, a od 1968. u okviru Informativnog centra Mostar, sve do 1992. godine. U tom periodu glavni urednici “Slobode” bili sz Milenko Šotra, Osman Đikić, Nada Novak-Bitanga, Danica Kurtović, Mile Ratković, Šefik Pašić, Miro Šulentić, Rade Skočajić, Asim Hadžajlić, Pero Kovačević, Marko Rozić, Alija Bijavica, Omer Tipura, Dubravko Grubišić i Esad Krpo. Štampana je u Gradskoj štampariji, koja će se kasnije zvati Štamparija “Rade Bitanga”, pa Grafički zavod u sastavu Izdavačke kuće “Veselin Masleša” iz Sarajeva i, na kraju, opet Grafički zavod “Rade Bitanga” Mostar.

Iz teksta “Od Neretve do Slobode”, autor Muhamed Hamica Ramić, objavljenog u knjizi broj 4, iz edicije “Mostar moj grad”, izdavači Art Rabic Sarajevo i IC Štamparija Mostar, 2018. godine.

Prilog, naslovna stranica lista Sloboda od 4. novembra 1944. gofine

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Mostarska tabija

 

(tekst koji slijedi objavljen je na facebooku dana 4. oktobra 2024. godine, autor je Ahmet Kurt)

Mada se nalazi svega 150 m istočno od Starog mosta tabija nije u fokusu turističkih posjeta Mostaru i nepravedno je zapostavljena (vidjeti panoramu sa tabijom i Starim mostom).

Obzirom na moć Osmanskog carstva u XV i XVI stoljeću i udaljenost ratišta od Mostara nije se moralo živjeti unutar obedemljenog prostora i grad se slobodno širio. Zbog gubitka dijela Dalmacije tokom Bečkog, Kandijskog (1645–1669) i Morejskog (1684–1699) rata, osmanska granica je povučena bliže Mostaru, pa Sultanova vlast opravlja stare i podiže nova utvrđenja duž pograničnih mjesta i reorganizuje vojnoteritorijalni raspored. Između 1700. i 1706. godine osniva se Mostarska kapetanija i grad se utvrđuje s obje strane Neretve.

U tom ratnom periodu podiže se i tabija (vidjeti slike). Tabije (bastioni) su izum osmanske vojne inžinjerije. To su niske kule, kružne ili poligonalne osnove, sa nasutom jezgrom i terasom za topove po kojoj se topovi mogu premještati s jedne na drugu stranu, zavisno odakle dolaze napadači (vidjeti slike). Obzirom na tadašnji domet topova (200-400 m) sa tabije se moglo gađati eventualne osvajače koji bi prodrli na desnu obalu Neretve u blizini mosta.

Uz tabiju je sjedila i policija (zaptije), koja je pored drugih dužnosti, vršila nadzor nad održavanjem čistoće u gradu; na ulicama, pijaci i u ugostiteljskim objektima. Na tabiji je pucao top i dizan je bajrak svakog petka, o bajramima i na sultanov rođendan.

Po izgradnji tabije na nju su prenešena dva topa sa Velike Tepe koja su tu bila dovučena kao ratni plijen neposredno nakon osmanskog osvajanja tvrđave u Skradinu davne 1522. godine. Spomenuti topovi u Mostaru su dobili imena Zelenko i Đumišhalkalija. Kasnije su topovi premješteni na sjeverni ulaz u Mostar (Skakala), gdje su ostali sve do sredine XIX stoljeća kada ih je raspilao i nekud odvukao Omer-paša Latas.

Osim što su građani Brankovca, gdje se tabija nalazi, očistili smetlje kojim je gotovo bila zatrpana i uredili manji park (na slici) drugih ulaganja u turistički potencijal ove građevine nije bilo (postavljanje replike topa, vidikovac i sl).

(AhmetKurt/20241104)

(fotografije nove: Ahmet Kurt, fotografija stara: Mostar 1891, pogled, Konak i Tabija, cidom.org)

(spagos)

Tri u jednom - Neobični šipak

 

U Blagaju je ovih dana ubran jedan šipak nesvakidašnjeg izgleda. Očigledno je da su ovo trebala da budu tri šipka, a po onoj narodnoj, ispalo je "tri u jedan". 

Fotografije je na facebook postavio Šućrija Ćusto. Na jednoj fotografiji je napisao: "Prvi put vidim šipak ovakav, tri spojena u jedan".Do sada je bivao slučaj, ali ne baš tako čest, da se u jednom šipku nađu dva. I to se posmatralo, kao nešto nesvakidašnje.

Šta reći, igra prirode, božje davanje, promjena klime, vrelo ljeto i slično.

Bilo kako bilo, ostaće zabilježeno

(spagos)

Ljepše od bilo kakve vještačke inteligencije

 

Priča o djevojci koja ne postoji, bila je velika tema diskusija i razgovora.

Princeza Gloria von Thurn und Taxis je tražila djevojku, kao Hristovo dijete za svoj božićni sajam u Regensburgu, rok za prijavu je bio otvoren, a onda je stigao jedan e-mail od neke Lise. Veoma lijepa. Ali nažalost nije stvarna. Jedan “šaljivdđija” se htio zabaviti, i stvorio ju je Vještačkom inteligencijom (VI). Božićna njegovateljica Sophie von Fischer kaže: "Bila je prelijepa, savršena, a onda je sve otkriveno."

Sada su odabrane prave kandidatkinje! I pogledajte! Pet mladih dama, koje su ušle uži izbor, na gornjoj fotografiji, čak su ljepše nego što bi ih bilko kakva umjetna inteligencija ikada mogla pokazati. Buduće Hristovo dijete biće predstavljeno 5. novembra.

I onda pitanje: Može li čovjek danas, zaista vjerovati svojim očima.

Lisa, VI.

Na slikama:

-Pet djevojaka uži izbor, Laura W. (19), Alicia U. (21), Paula V. (22), Leonie G. (23) i Ida G. (18)

-Prošle je godine Maria Voith predstavljala je Hristovo dijete za romantični božićni sajam u dvorcu Thurn i Taxis.

-Romantično Božićni sajam dvora Thurn und Taxis Regensburg

-Lisa, djevojka koja ne postoji, produkt vještačke inteligencije

(bild)

(NovaSlopboda.ba)

Košarkaška zvijezda u nastanku

 

Želi da postane košarkaška zvijezda - najviši tinejdžer na svijetu (2,40 m) je već startovao.

Oliver Rioux (broj 32) sluša uputstva trenera, njegovi saigrači izgledaju sićušni u poređenju s njim. Veliko iščekivanje u SAD: Istorija će se početi pisati u noći sa ponedjeljka na utorak. Košarkaš Olivier Rioux (18) uskoro će debitovati za univerzitetski tim Florida Gators.

Za sada, tako, nespektakularno. Posebnost: dječak je visok 2,40 metara!

Prema Guinnessovoj knjizi rekorda, Kanađanin je najviši tinejdžer na svijetu. Već u šestom razredu bio je visok 2,10 metara, a sa 16 je bio visok 2,24 metra.

Rioux: “Svaki dan me pitaju o mojoj visini. Kad sam na ulici, za to ne treba čekati ni tri sekunde.” On otkriva: „Nismo baš sigurni. Bili smo kod mnogih doktora. Najvjerovatnije je to genetika moje porodice.” Jer: Njegova majka je visoka 1,83, otac 2,07, a brat 2,10 metara.

Rioux se smije: „Kao djeca, uvijek smo se mjerili na jednom zidu u kući moje bake. Jednog dana – puf – prešišao sam mog brata. Čini se kao da sam prerastao svoju porodicu.”

Kada je bio mlad, roditeljska kuća bila je izuzetno razrađena po njemu: ogroman krevet, visoki zidovi. Naravno, to nije moguće na fakultetu. „Moram ležati dijagonalno u velikom duplom krevetu. Ali i to mi nije dovoljno", kaže košarkaš. Mora se sagnuti na svakim vratima i redovno udara glavom. “Možete zamisliti koliko je smiješno mojim kolegama studentima, kada se uguram u učionicu.” Još jedan problem: Broj cipele mu je 57.5. Nosi samo cipele izrađene po mjeri. Sada želi da bude uspješan kao koledž košarkaš. Igrao je za Kanadu, između ostalog, na Svjetskom prvenstvu do 19 godina 2023. Rioux može zakucavati stojeći i, prema riječima njegovog trenera Todda Goldena, izuzetno je okretan za svoju veličinu. Njegov san je da igra kao NBA zvijezda Victor Wembanyama, koji je visok 2,21 metar – i djeluje gotovo sićušno u poređenju s njim.

Trebe ga upamtiti. Vrlo brzo će se o njemu čuti mnogi više.

(msn)

(NovaSloboda.ba)