Jugoslovenski list od 24. decembra 1927. godine objavio je tekst o Industriji Mostara.
Autor je bio Omer H. Sefić.
“Industrija Mostara
Mostar, u decembru 1927.
Od svojih prvih početaka grad Mostar je slovio kao industrijsko mjesto sa naro
ito razvijenim zanatima. Pored kućne industrije i zanata za domaću potrebu, radilo se je mnogo i za izvoz, te su produkti iz naše industrije nalazili prođu kako u prostranoj turskoj carevini, tako i u zemljama i na tržištima izvan drzave. Naročito je bilo poznato damasciranje željeza, pravljenje ćebeta, učinjane kože i poznatog kaisera i safijana (sahtijan). Međutim po dolasku Austrije, odnosno odmah po odlasku turske regularne vojske pod zapovjedništvom Latas Omer paše, počela je ta industrija opadati i ustupati malo po malo mjesto novoj potrebi i novoj industriji. Od stare industrije održalo se jedino kožarstvo sa svojom dosta primitivnom izradbom u poznatoj Tabhani i to za domaću potrebu.
Nakon preživijaja krize svoje industrije Mostar se počeo polako ali sigurno dizati kao industrijsko mjesto u kom danas radi nekoliko tvornica s većim ili manjim kapacitetom. Treba odmah napomenuti da uprava gradske općine svojim odredbama vrio malo pogoduje razvoju i podizanju radinosti i industrije u gradu. Teške uvozne takse (uvoznina) na sirovi materijal, skupi električni pogon, dosta skupo davanje potrebite vode iz vodovoda za potrebe industrije, to su sve momenti, koje nesmetani razvoj industrije mora imati u vidu. Poznato je opet, da je u Mostaru dosta jeftina radna snaga, što paralizuje velike izdatke za gradsku općinu.
Danas u Mostaru uposluje najviše radnika državni rudnik. Po vremenu eksploatacije jedan od najmlađih rudokopa u Bosni i Hercegovini, koji je otvoren jos 1905. godine, ali je sada proširen toliko, da proizvodi godišnje oko 11000 vagona smeđeg uglja, koji se cijeni kao vrlo dobar, od 4.800 kalorija, sa 10% pepela i 2 i 1/2 % sumpora. Strojevni uređaj mu se sastoji od dva turbodinama po 2000 konjskih sila, od čega troši rudokop samo 700 konjskih sila (HP), dok daje Duhanskoj tvornici 40 - 50, željeznitkoj radionici 60 HP, a za rasvjetu grada do 200 HP. Prema tome ostaje za ostalu industriju oko 3000 HP.
Željeznička radionica za opravku lokomotiva i vagona druga je po kapacitetu u B. I H., a uposluje prosječno oko 100 radnika dnevno.
Tvornica duhana postoji od 1880. te je opskrbijena sa najmodernijim uredađajem, a uposluje oko 500 stalnih radnika. Godišnje se izradi oko 600.000 kg duhana i 250 milijona cigareta.
Tvornica safuna Knežić i Sin je preuređena 1919. godine. Proizvodi sve vrste peraćeg i toaletnog safuna, a uređena je i za proizvodnju kristalne sode, voštanih i stearinskih svijeća. Kapacitet je godišnje proizvodnje 150 vagona peraćeg i 20 vagona toaletnog safuna, te 40 vagona kristalne sode.
Krečana Vencel Beran radi od 1897. godine, sa kapacitetom godišnje proizvodnje od 20 do 30 vagona, samo za potrebe Mostara, a uposleno je 5 - 10 radnika.
Tvornica leda sarajevske pivare postoji od 1902. godine sa godišnjim kapacitetom (za 8 toplih mjeseci) od 60 – 80 vagona, većinom za izvoz u Dubrovnik,
Fabrika makarona (A. Mikači
) počela je raditi u februaru 1927. Tvornica je uređena za proizvodnju od 30 vagona godišnje, dok za sada (u počecima) proizvodi 17.000 kg mijesečno.
“Brdo”, tvornica metalne i srebrene robe (Braća Doder) pravi sve potrebne predmete od kino-srebra, a naročito jedaći pribor. Postoji od prije 5 godina a jedina je tvornica ove vrste u državi. Snabdjevena je sa najmodernijim strojevima. Uposluje 10 - 15 radnika. Izvozi svoje produkte po cijeloj državi.
Tvornica pokućstva Kovačić i dr., kom. društvu (prijašnja filijala tvornice Butazzoni i Venturini d. d. Sarajevo), radi već 22 godine. Tjera sa električnim pogonom, uposluje 10 - 12 radnika, a radi izvoz u ostalu Hercegovinu.
Tvornica cigle Ibrahim Ribica postoji već 20 godina i radi u glavnom za potrebu mjesta.
Hrvatska tiskara F. P. radi pod ovim imenom od 1918., prekupivši inventar Hrvatske dion. štamparije, koja je bila osnovana 1892. Uposleno je 12 - 15 radnika. Sa štamparijom je spojena i tvornica za izradbu štampilja i papirnica.
Štamparija Pacher i Kisić radi već dulje vremena i uposluje 7 - 10 radnika,
U najnovije vrijeme počela je raditi tvornica beza Vitković i drug. Radi sa električnim pogonom, a uposluje 17 do 20 radnika-ca.
Za preradbu vina postoje nekolika veća podruma kao što su; Risto Krulj od 1899., D. i R. Jelačić, koji je preuređen 1904, Velimir Oborina i Nikola M. Smoljan.
|Na Radobolji imade 10 mlinica (vodenica) na vodeni pogon, svaka sa 2 - 4 vitla. U novije doba se radi, da se neki mlinovi preurede na električai pogon za vrijeme ljetne oskudice vode.
I ako je centrala državnog rudnika u stanju da dade još oko 3.000 HP električne struje ipak bi osnutkom projektovane Hidrocentrale u Jablanici na Neretvi struja postala mnogo jeftinija, jer bi ta centrala bila u stanju da dade 80.000 konjskih sila elektri
ne snage, to bi se time pružili novi ljepši izgledi industriji Mostara. Držimo da bi se i sama Gradska Opština morala zainteresovati za izgradnju Hidrocentrale u Jablanici, jer danas naša industrija plaća 8 dinara po kilovatu e!ektrični pogon, dok se osvjetljenje plaća 6 dinara po kilovatsatu.
Interes građana treba da bude interes Gradske Općine, a interes građana je, a i jedina mogućnost opstanka Mostara, da se razvije kao industrijski grad.
Omer H. Sefić.”
prilog: Fabrika duhana Mostar i pogoni oko željezničke stanice u Mostaru oko 1927. (cidom.org)
priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen