Dienstag, 30. April 2024

Roman "Tetovirani grad", autora Harija Slipičevića, engleska verzija u prodaji

 


Posebno ponosan da je napokon engleska verzija moga romana Tetovirani Grad našla svoje mjesto na svjetskom tržištu

Uskoro njemačka i holandska verzija u prodaji.

(Hari Slipšičević)

Knjiga se može poručiti putem amazon.nl


The Tattooed City - Paperback – 24 April 2024


The tattooed city of Hari Slipičević follows the journey of Mac Lewit, a history professor and leader of the Ptolemy clan, a clandestine society safeguarding the Book of the Dead from dark organizations coveting its mystical powers. When the book vanishes, Mac embarks on an uncertain quest spanning Germany, Russia, and South America. Delving into the secrets of Nazi history, Professor Lewit confronts powerful clandestine societies controlling the world from the shadows, while also unraveling the enigmatic depths of his own identity.
Brimming with suspense and mystery, the novel is crafted in
the vein of a postmodern crime tale, weaving together various literary forms, from historiography to essays. Slipičević skillfully constructs a distinct narrative universe with its own internal coherence and significance. The fact that “The Tattooed City” serves as a standalone work, independent of its predecessor “The Key of Immortality,” underscores its narrative integrity. It operates as a separate literary cosmos, its full meaning unfolding within Slipičević’s broader narrative framework.


Roman Tetovirani grad Harija Slipičevića prati putovanje Mac Lewita, profesora istorije i vođe klana Ptolemej, tajnog društva koje čuva Knjigu mrtvih od mračnih organizacija koje žude za njenim mističnim moćima. Kada knjiga nestane, Mac kreće u neizvjesnu potragu koja obuhvata Njemačku, Rusiju i Južnu Ameriku. Udubljujući se u tajne nacističke istorije, profesor Lewit se suočava sa moćnim tajnim društvima koja kontrolišu svet iz senke, istovremeno otkrivajući zagonetne dubine sopstvenog identiteta. Roman je prepun neizvjesnosti i misterije žila postmoderne zločinačke priče, koja prepliće različite književne forme, od historiografije do eseja. Slipičević vješto konstruiše poseban narativni univerzum sa svojom unutrašnjom koherentnošću i značajem. Činjenica da “Tetovirani grad” služi kao samostalno djelo, nezavisno od svog prethodnika “Ključ besmrtnosti”, naglašava njegov narativni integritet. Djeluje kao zaseban književni kosmos, čiji se puni smisao odvija u Slipičevićevom širem narativnom okviru.

The Tattooed City : Slipičević, Hari, Slipičević, Hari: Amazon.nl: Books

(spagos)

Podzemna skladišta toplote

 


Prvi njemački energetski rezervoar toplote u zemlji snimljen je dronom i izgleda kao da je na to mjesto sletio neki svemirski brod. Nalazi se u Meldorfu, gradu u Schleswig-Holsteinu. U budućnosti će se energija koja se ovdje skladišti koristiti za grijanje javnih zgrada i domaćinstava korištenjem daljinskog grijanja. Energija se proizvodi iz uskladištene industrijske otpadne topline i sunčeve energije. Međunarodni model dolazi iz Danske, gdje takva skladišta podzemnih bazena već postoje.

-:-



Danska je evropski lider u korištenju podzemnih skladišta, gdje je već izgrađeno nekoliko takvih sistema. Zgrade se koriste kao multifunkcionalno skladište toplote i rade, na primjer, s industrijskom otpadnom toplotom ili solarnim kolektorima. Voda može akumulirati toplotu iz različitih izvora nekoliko dana, a po potrebi i sezonski od ljeta do zime. Najveće podzemno skladište toplote je u Vojensu u Danskoj, ima oko 200.000 kubnih metara vode i snabdijeva toplotom 2.000 domaćinstava.

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)


Škola narodnog zdravlja, video 1933.

 






video na linku:


Nakon I svjetskog rata, u svijetu se počeo razvijati pokret socijalne medicine, čiji je cilj bio unaprijeđivanje zdravlja najširih narodnih slojeva. Jedan od najzaslužnijih za nastanak i razvitak tog pokreta, kako kod nas, tako i u svijetu, je bio dr. Andrija Štampar. On je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, radio na unaprijeđivanju zdravstva i socijalnih prilika, a nakon II svjetskog rata on je bio jedan od osnivača i prvi predsjednik Svjetske zdravstvene organizacije.

Jedan od njegovih učenika i sljedbenik njegove ideje je dio i dr. Lovro Dojmi, direktor mostarskog Doma zdravlja. Kao jedan od načina koji su služili obrazovanju širih narodnih masa o važnosti higijene, bilo je i snimanje edukacionih filmova, koji su prikazivani širom Bosne i Hercegovine. Filmovi su snimani u sklopu obrazovno-izdavačke djelatnosti „Škole narodnog zdravlja“ iz Zagreba. Jedan od tih filmova je bio edukacioni film „Endemični sifilis“ iz 1933 godine, koji je sniman u Hercegovini. Scenarista filma je bio dr. Lovro Dojmi, a režiser Kamilo Brossler. U prvim scenama može se vidjeti Koskina džamija, Dom zdravlja-sadašnji Higijenski zavod, Dr. Lovro Dojmi u razgovoru sa novinarom, kao i osoblje Doma zdravlja.

Dio tog filma, u trajanju do 8 minuta, za CIDOM je ustupio Digitalni arhiv Široki Brijeg.

(Armin/Cidom/20240430)

Montag, 29. April 2024

Poraz Veleža na Koševu





29. kolo WWin lige Bosne i Hercegovine

Sarajevo 3:0 Velež

Strijelci: Oliveira 1’, Čataković 62, Hasić 90+3’

Stadion: Koševo (Sarajevo).

Glavni sudija: Antoni Bandić.

Pomoćne sudije: Arnel Novalić, Nebojša Žugić.

Žuti kartoni: Mustafić, Matanović, Radović, Iliev (Sarajevo), Džafić, Suljić, Pršeš, Zvonić (Velež).

SARAJEVO: Iliev, Matanović, Čataković (Mehmedović), Oliveira (Kyeremeh), Beganović, Soldo, Kapetanović (Radović), Čelik, Anđušić (Hasić), Đuričković, Mustafić (Julardžija).

VELEŽ: Hadžikić, D. Halilović (Šikalo), Zvonić, Hrkać, Šturm, Pršeš, Čaić (E. Halilović), Vehabović, Suljić, Peco (Mlinarić), Džafić (Haskić).


Fudbaleri Sarajeva pobijedili su na Koševu ekipu Veleža sa 3:0, u derbi susretu 29. kola WWin lige Bosne i Hercegovine.



Sarajevo se ovom pobjedom učvrstilo na četvrtoj poziciji na tabeli, te se vratilo u borbu za treću poziciju s obzirom na to da sada ima četiri boda zaostatka za večerašnjim protivnikom.

Domaći tim poveo je već u prvoj minuti golom Oliveire, koji je iskoristio dodavanje Čatakovića i sa nekoliko metara poslao loptu u gol.

Nakon asistencije na početku susreta, Čataković se mogao upisati u stijelce u 24. minuti, kada je izašao sam pred Hadžikića, koji je bravurozno odbranio njegov šut.

Ali, Čataković je u 63. minuti uspio zatresti mrežu, kada je rezantnim udarcem s ivice šesnaesetrterca pogodio za 2:0.

Velež je mogao smanjiti zaostatak u 81. minuti, kada je Kapetanović faulirao Mlinarića u šesnaestercu, a sudija pokazao na bijelu tačku, a udarac Hrkača sa 11 metara odbranio Iliev.

U sudijskoj nadoknadi u strijelce se upisao i Hasić, koji je pogodio za konačnih 3:0 i ubjedljivu pobjedu Sarajeva.

(sport)

Veliki nastup na mini spektaklu

 






Mališani su se proslavili ovim nastupom! Charlène (46) i Albert von Monaco (66) su posjetili Hamburg - a sa njima su u posjetu došli i njihovi blizanci Jacques i Gabriella (9).

Kraljevski par pozvan je na svečano otvaranje nove replike Monaka u Miniatur Wunderlandu, Minijaturnoj zemlje čudesa, u kojoj se nalazi najveći svjetski model željezničkog kompleksa, 1610 kvadratnih metara.

Privatna državna posjeta pretvorila se u porodični izlet! Njihova djeca, koja obično u sličnim situacijama djeluju rezervisano, bila su veoma uzbuđena, a jedan prolaznik im je ispred ulaza poklonio male medvjediće. Charlène je ozarena davala autograme, a princ Albert je izjavio: "Bio je ovo prelijep dan u Hamburgu, uživali smo!"

Pored prinčeve palate, na replici od 36 kvadratnih metara prikazna je Marina ove patuljaste države, kazino i staza za Grand Prix Formule 1, uključujući i trku XS bolida na stazi. Sve je mini, ali i sa maksimalnom pažnjom na svakom detalju!

Jacques i Gabriella su sve to gledali širom otvorenih očiju. Sa ovom ekskluzivnom turnejom kraljevske porodice Monaka, ostvario se san osnivačima, blizancima Frederiku i Gerritu Braunu (56). Frederik jeizjavio: “Za nas je ovo bajka koja se ostvaruje. Tenzija je veoma, veoma visoka.”

Prinčevska porodica je odvojila malo vremena za autograme i vesele selfije, a potom se porodica smjestila u predsjednički apartman u hotelu “Četiri godišnja doba”. Sala za sastanke bila je posebno opremljena priborom za bojenje i dječjim automobilima za Jacquesa i Gabriellu. Oni su uživali i igri, dok su njihovi roditelji prisustvovali dobrotvornom ručku, u korist njemačkog ogranka “Fondacije princa Alberta II od Monaka”.

Nakon velikog nastupa na minijaturnom spektaklu, djeca su se te večeri sa roditeljima vratili nazad u Monako. Jedan dan u zemlji čudesa i nazad...

(msn)

(NovaSloboda.ba)

Iz svijeta – slike sedmice

 


Konačno šampion

Brzo jedan selfi! Ko zna kada će opet doći ovakav trenutak? Za navijače Bayer Leverkusena u nedjelju je došao kraj. Pobjedom od 5:0 nad Bremenom, tim je prvi put u klupskoj historiji osigurao naslov prvaka. Možda bi mogli da iznerviraju šampiona Bayern a iz Münchena i sljedeće sezone. Uspješan trener Xabi Alonso ostaje vjeran klubu, iako bi ga FC Bayern volio dovesti. Ojačati sebe i istovremeno oslabiti svog najvećeg konkurenta: Bio je to tipičan transfer do sada za šampione rekordere. Ovog put to im nije uspjelo - dok je u Leverkuzenu sve funkcionisalo.



Puno toplog vazduha

U selima kao što su Kembaran, Simbang, Wringinanom ili Lamuk obično se malo üta dešava. Ali jednom godišnje, kada se kraj Ramazana slavi uz Ramazanski bajram, kao svečanost prekida posta, stvari postaju šarene i spektakularne u regiji Wonosobo na Javi. Gotovo dvije sedmice, više od deset šarenih balona na vrući zrak svakodnevno je oduševljavalo drugo mjesto i njegove stanovnike. Ono što cijelu stvar čini tako posebnom: Posjetioci se bukvalno mogu približiti bliskim letećim objektima jer su oni pričvršćeni za užad i ne lete kao i obično. Ovome se posebno radovali mladi gosti.



Umorni od rata

Čovjek sjedi iscrpljen sa svojim magarcem pored puta u sudanskom lučkom gradu Bur Sudan. Čeka da mu se dodijeli voda za piće. Otkako je prije godinu dana ponovo izbio građanski rat, stanovništvu nedostaju osnovne potrepštine. Početkom prošle sedmice na međunarodnoj donatorskoj konferenciji u Parizu obećala dodatni milioni eura za humanitarne pomoći Sudanu. Prema zvaničnim podacima 15.000 ljudi je ubijeno u sukobima između sudanske vojske i paravojne milicije RSF-a, a 8,5 miliona Sudanaca je u izbjeglištvu. Sudan je “zemlja u ruševinama i pepelu”.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Prije 65 godina - Puštena u rad Trebevićka žičara

 




Tačno na dan kada Trebevićka žičara slavi svoj 65. rođendan donosimo zanimljivu priču o ovom simbolu Sarajeva koji je imao vrlo zanimljivu, ali i burnu prošlost.


Zahvaljujući arhivi, zapisima i analizi Šefika Emrića Brace, koji je autor i knjige "Fragmenti istorije automobilizma u Bosni i Hercegovini s početka 20. vijeka", možemo vidjeti da je žičara puštena u rad i ranije nego se navodi u većini izvora, kao i to da razvoj i otvaranje prvobitne žičare koja povezuje Sarajevo i Trebević nisu bili nimalo lagani poduhvati, a izazovi i problemi nisu stali samim otvaranjem žičare prije 65 godina.

Razvoj prototipa žičare kružnog toka sa dva čelična užeta i odvojivim putničkim kabinama, započeli su 1954. godine Václav Nevrlý i František Šup, inženjeri odjeljenja za projektovanje u čehoslovačkom državnom preduzeću Transporta Chrudim koje je kao kompaniju Wiesner Chrudim 1855. godine osnovao Frantisek Wiesner.

Ova kompanija je u fabrici Wiesner proizvodila teretne žičare i bila prva kompanija u Evropi koja je 1940. godine izgradila putničku jednosjednu žičaru po sistemu švicarske kompanije Von Roll i čija su otvorena sjedišta bila fiksirana za vučno uže. Prvu poslijeratnu jednosjednu žičaru ovog tipa proizvela je Transporta Chrudim 1954/1955. godine na traženje gradskih vlasti Sarajeva koje su početkom 50-ih godina počele aktivnosti za izgradnju žičare, ali obzirom da ova žičara nije zadovoljila traženo, gradske vlasti Sarajeva je nisu preuzele. Stoga je ova žičara instalirana 1957. godine u Čehoslovačkoj na brdu Javorový u Oldřichovice u blizini grada Třinec i namijenjena za rekreaciju radnika željezare Třinecké železárny.




Međutim, kada je 1957. godine preko vanjskotrgovačkog preduzeća Strojexport Praha, iz Sarajeva stigao upit za isporuku putničke žičare sa odvojivim kabinama sa više sjedišta, uprava preduzeća Transporta Chrudim odlučila je dostaviti ponudu i ubrzala razvoj projekta koji je bio u toku. Upravo tada, Transporta je završila razvoj i opsežna testiranja sklopnog uređaja za pričvršćivanje kabine na uže za vuču koji predstavlja okosnicu svake žičare.

Procjenu izvodljivosti projekta u Sarajevu izvršili su František Šup iz Transporte i František Bayer iz Strojexporta pa je u jesen 1957. godine, nakon intenzivnog projektovanja gornje i donje stanice žičare i poslovnih pregovora sklopljen ugovor na Velesajmu u Zagrebu prema kojem su jugoslavenska preduzeća obezbijedila čelične konstrukcije, dio električne opreme i sopstvenu montažu, a neposredni partner je preduzeće Elektroprojekt Sarajevo, (od 1. januara 1959. godine Energoinvest Sarajevo).

Preduzeće Transporta Chrudim dopremilo je 1958. godine opremu u Sarajevo gdje su već bili u toku građevinski radovi na izgradnji gornje i donje stanice, kada je izgrađeno i osam rešetkastih nosećih stubova i jedan za užad, visine od 8 do 24 metra i maksimalnim rasponom od 435,5 metara. Gornja stanica Vidikovac na Trebeviću izgrađena je na nadmorskoj visini od 1160,2 metara sa visinskom razlikom od 577,2 metra i prosječnim usponom 27,92% u odnosu na donju stanicu Bistrik koja ja izgrađena na nadmorskoj visini od 583 metra u sarajevskom naselju Bistrik.




Na dužini nagiba od 2064,25 metara između donje i gornje stanice i maksimalnom brzinom transporta od 3,0 m/s, žičara je stizala na Trebević za 11,5 minuta, a sa 48 kabina pojedinačnog kapaciteta 4 putnika, u jednom satu između donje i gornje stanice mogla je prevesti 400 putnika.

Na izgradnji objekata i montaži opreme učestvovala su jugoslavenska preduzeća Elektroprojekt Sarajevo, Jelšingrad Banja Luka, Impol Slovenska Bistrica, Termoelektro Beograd i neka druga preduzeća, a inž. Václav Nevrlý iz čehoslovačke Transporte povjerio je ovaj zadatak svom kolegi Františeku Šupu.

Tako je pod vodstvom glavnih montera Bohumír Hattan i Josef Tuhý iz čehoslovačkog preduzeća Tramontáž Chrudim, izvršena montaža pogonskog elektromotora snage 96 kW, nosećeg čeličnog užeta poprečnog presjeka 34 mm, vučnog čeličnog užeta tipa Seal poprečnog presjeka 25 mm, putničkih kabina i druge opreme, ali je tokom sveukupnih radova dolazilo do čestih neslaganja između čehoslovačke i jugoslavenske strane nastalih zbog propusta jugoslavenskih preduzeća čiji monteri nisu poznavali princip rada žičare sa odvojivim kabinama.




Čehoslovačka ekipa uočila je brojne propuste i odstupanja od glavnog projekta koja su prouzrokovala jugoslavenska preduzeća, pa je gotovo svakodnevno vršila provjere i insistirala na njihovom otklanjanju. Također, prilikom testiranja vučnog užeta uočeni su propusti jugoslavenskih preduzeća čiji su monteri tvrdili da je greška u projektu, pa je čehoslovačka ekipa izvršila demontažu spornih dijelova i transportovala ih u Chrudim gdje su dodatno ojačani, a tokom testiranja na opterećenje, čehoslovačka ekipa je u putničkim kabinama isključivo koristila vreće sa pijeskom kako bi se izbjegle moguće povrede radnika.

Gradske vlasti Sarajeva insistirale su da u vrijeme obilježavanja 40. godišnjice osnivanja Komunističke partije Jugoslavije žičara neprekidno radi od 19. do 26. aprila 1959. godine, ipak, žičara je puštena u rad u nedjelju 26. aprila 1959. godine.

Bio je to simboličan datum, dan obilježavanja Trećeg zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog od 26. do 28. aprila 1945. godine u tada oslobođenom Sarajevu kada je naša zemlja potvrdila državnu strukturu pod nazivom Federalna Država Bosna i Hercegovina. Tog dana došao je ogroman broj putnika koji su uz besplatnu vožnju odbijali izlaziti iz kabina žičare na gornjoj stanici Vidikovac i nastavljali vožnju gotovo bez kraja pa je zbog nastale gužve i preopterećenja sistema žičare asistirala milicija.

Mada je u početku sistem funkcionisao besprijekorno, glavni monter Bohumir Hattan uočio je krajem dana oštećenje jednog pogonskog diska na vučnom užetu pa je vožnja završena revizionom, minimalnom brzinom od 0,5 m/s bez havarije sistema i ugrožavanja putnika, ali je zbog spore vožnje, duže od sat vremena u mraku, stotinjak temperamentnih putnika izrazilo takvo negodovanje da je čehoslovačka ekipa zajedno sa glavnim projektantom potražila spas bježeći kroz zadnji izlaz donje stanice Bistrik. Žičara je ponovo radila i sljedeće nedjelje, ali zbog kišovitog vremena i dešavanja prethodne nedjelje, nije bilo velikog interesovanja građana.






Mnogo godina kasnije, František Šup, projektant i voditelj ovog projekta, izjavio je da je montaža žičare u Sarajevu jedan od najizazovnijih poduhvata u njegovoj višegodišnjoj profesionalnoj karijeri. Međutim, idejni tvorac Sarajevske žičare i vodeća ličnost poslijeratnog razvoja žičare uopšte, Václav Nevrlý, podlegao je psihičkom pritisku koji je nastao, između ostalog, i u vezi sa nekim problemima Sarajevske žičare, te je u januaru 1960. godine svojevoljno napustio ovaj svijet. U cilju saniranja oštećenja nastalih tokom probnog rada i neodgovornog ponašanja građana Sarajeva, kao i dosljedne realizacije projekta, uključeno je i preduzeće Metalna iz Maribora.

Nakon saniranja sistema žičare u koju je uloženo 221 milona jugoslavenskih dinara i nakon izvršenog tehničkog prijema, Gradsko saobraćajno preduzeće Sarajevo, preuzelo je žičaru na upravljanje. Izgrađene su čekaonice sa bifeima na obje stanice, a na gornjoj stanici Vidikovac izgrađen je restoran sa terasom koja je pružala impozantan pogled na grad Sarajevo.

Prvobitne aluminijske kabine pravougaonog oblika u boji aluminija sa četiri koloture za kretanje po nosivom čeličnom užetu, austrijskog proizvođača Swoboda Kabinenbau, zamijenjene su 60-tih godina novim kabinama zaobljenog oblika i obojenim u nekoliko različitih boja (žuta, crvena, oranž, plava), a koje su realizovala jugoslavenska preduzeća Metalna Maribor i Impol Slovenska Bistrica.

Svečanost povodom puštanja u rad žičare Sarajevo - Trebević, upriličena je 3. maja 1959. godine u 11:00 sati. Uz ogroman broj Sarajlija i gostiju, prisustvovale su istaknute ličnost tog vremena kao što su Grujo Novaković, Nisim Albahari, članovi Izvršnog komiteta Centralnog komiteta Bosne i Hercegovine, Dane Olbina i Čedo Kapor, članovi Izvršnog vijeća Bosne i Hercegovine, Braco Kosovac državni sekretar za robni promet kao i drugi javni i politički radnici.

Nakon govora Ljube Koje, predsjednika Gradskog vijeća grada Sarajeva i zahvale Ibrahima Slavića, direktora Gradskog saobraćajnog preduzeća Sarajevo, sa stanice Bistrik krenula je prva putnička kabina prema stanici Vidikovac na Trebeviću u kojoj su bili članovi Centralnog komiteta Bosne i Hercegovine Grujo Novaković, Nisim Albahari i Ljubo Kojo. Polazak prve kabine u 12:20 sati prisutni su pozdravili burnim aplauzom.

Istog dana do 20:00 sati prevezeno je oko tri hiljade putnika. Ogromno interesovanje nastavljeno je i narednog dana kada je u vremenu od 14:00 do 20:00 sati prevezeno više od dvije hiljade putnika, ali je i veliki broj građana ostao uskraćen.

Kao jedna od tada najdužih žičara u Evropi koja direktno iz centra grada omogućava putovanje na planinu Trebević, Sarajlijama i brojnim turistima omiljenom izletištu sa prekrasnom prirodom i svježim planinskim zrakom, ubrzo je postala neodvojivi simbol grada Sarajeva. Remont sistema žičare vršen je periodično i uoči XIV Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine žičara je remontovana i dijelom modernizovana, ali je zbog tehničke neispravnosti i čestih popravaka gotovo od samog početka bila izvan funkcije više puta do 18. novembra 1989. godine kada je prestala sa radom.




Tokom agresorske opsade Sarajeva koja je uz ogromno stradanje građana i razaranje grada trajala 1425 dana, potpuno je uništena i Trebevićka žičara, ali je zahvaljujući gradskim vlastima i donaciji nizozemskog naučnika, profesora Edmonda Offermanna i njegove supruge Maje rođene u Sarajevu, od 6. aprila 2018. godine u saobraćaju nova i moderna žičara sa 33 kabine pojedinačnog kapaciteta 10 putnika koju je realizovala renomirana kompanija Leitner sa sjedištem u mjestu Sterzing Vipiteno, Italija. Inače, jedna od vodećih svjetskih kompanija za razvoj i izgradnju transportnih sistema za žičare, kompanija Leitner osnovana je 1888. godine u Austriji i danas posluje sa podružnicama u Austriji, Italiji, Francuskoj i Slovačkoj.

Prije 65 godina puštena je u rad Trebevićka žičara, donosimo zanimljivu priču o ovom simbolu Sarajeva (klix.ba)

(klix/20240426)

Sonntag, 28. April 2024

Iz svijeta – Slike sedmice

 


More tulipana

Polje tulipana u okrugu Gifhorn, snimljeno iz zraka dronom. Milioni tulipana ovih dana ponovo očaravaju brojne prolaznike u okrugu Gifhorn u Donjoj Saksoniji. Oko 40 miliona lala jarkih boja trenutno cvjeta na četiri polja ukupne površine 40 hektara. Kratkoročna igra boja sada se široko proširila i privlači mnoge posjetitelje, kaže Paul Sofer, jedan od tri izvršna direktora Eickenhofa u općini Vordorf sjeverno od Braunschweiga. Od 2017. godine farmeri u regionu razmnožavaju lukovice tulipana na sve većoj površini. Nakon toga, lukovice se odvoze u partnersku kompaniju u Holandiji i tamo ih profesionalci tulipana prerađuju u rezano cvijeće, koje se zatim može prodavati u regiji od januara do aprila sljedeće godine. Međutim, more cvijeća traje samo nekoliko dana prije nego što se glavice tulipana pokose. Usput, nije dozvoljen ulazak u polja.




Jaka kiša poplavila Dubai

Čovjek se kreće suhih nogu na poplavljenoj ulici Sheikh Zayed Road Šeika u Dubaiju - jer hoda po graničnom zidu. Ujedinjeni Arapski Emirati čine sve, da se izbore s posljedicama neuobičajeno jake kiše početkom prošle sedmice. Aerodrom Dubai, jedan od najprometnijih na svijetu, do petka se još nije bio vratio normalnom radu. U ponedjeljak i utorak na Emirates, koje karakterizira pustinjska klima, sručili su se prolomi oblaka istorijskih razmjera. Dubai je u utorak zabilježio 142 litre kiše po kvadratnom metru, uz grad i oluje. Najmanje jedna osoba je ubijena. Iz Chatm al-Shakle u Abu Dabiju vlasti su čak prijavile 254 litre za utorak. Prema državnoj novinskoj agenciji Wam, ovo su bile najveće vrijednosti otkako su započeli bilježenje prije 75 godina. Prosječna godišnja količina padavina na aerodromu u Dubaiju je 94,7 litara. Aerodrom i važni putevi bili su pod vodom za nekoliko sati. U utorak uveče više nije bilo dozvoljeno avionima da slete. letovi su preusmjereni. Sheikh države šeik Mohamed bin Sajid al Nahjan, vladar Abu Dabija, rekao je u srijedu navečer da vlasti rade na brzoj procjeni stanja infrastrukture u cijeloj zemlji i ograničavanju štete. Stručnjaci su odbacili spekulacije da je takozvano sijanje oblaka moglo doprinijeti poplavama. Mali avioni pri tome ispuštaju hemikalije u oblake, koje bi trebalo da izazovu kišu. Međutim, naučnici su rekli da ovo samo po sebi nije moglo uzrokovati provale oblaka.




Swift kao izmučena pjesnikinja

Obožavalac fotografira promociju Taylor Swift u Los Angelesu. Ljubavne brige su glavna tema novog albuma koji je superzvijezda objavila u petak. U muzičkom smislu, 34-godišnjakinja, koja je ponovo blisko sarađivala sa američkim muzičarem Jackom Antonoffom za “The Tortured Poets Department”, stupa na novi teren. Swiftov jedanaesti studijski album karakterizira melanholični retro soft pop s klavijaturama. Dva sata nakon što je te večeri objavila prvu verziju novog albuma sa 16 pjesama, uslijedilo je iznenađenje: muzičarka je objavila još jednu verziju s dodatkom “The Anthology”, ukupno 31 pjesma. Swift je napisala da je „The Tortured Poets Department” dvostruki album. Prije objavljivanja, fanovi su nagađali da bi Swift u svojima stihovima mogla misliti na svog bivšeg partnera Joea Alwyna, s kojim je hodala nekoliko godina do 2023. U petak su neki spomenuli i britanskog muzičara Mattyja Healyja, za kojeg se priča da je a njim Swift nakratko izlazila 2023. godine. U naslovnoj numeri „Odeljenje mučenih pesnika” narator pjeva o bivšem ljubavniku sa kojim je prošla kroz kratku, intenzivnu fazu. Ona ga opisuje kao "tetoviranog zlatnog retrivera" koji puši - kojeg su fanovi prepoznali kao Healyja, pjevača grupe The 1975.

(ksta)

(NovaSloboda.ba)


Prije 101 godinu – Gledalaci zauzeli teren stadiona Wembley u Londonu

 







Legendarni igrač Pele opisao ga je kao "katedralu", "srce" svjetskog fudbala. I zapravo, londonski stadion Wembley pokazao je magičnu atrakciju odmah od finala kupa kojim je otvoren 28. aprila 1923: potpuno novi stadion, koji je izgrađen za samo 300 dana i bio je najveći stadion na svijetu u to vrijeme, imao prostora za 127.000 gledalaca.

Prije nego što je počela utakmica između Bolton Wanderersa i West Ham Uniteda, dodatnih 100.000 navijača proguralo se kroz ulaze stadiona. Publika se slijevala na teren. Policija na konjima gurala ih je iza linije igrališta, predvođena policajcem Georgeom Scoreyjem. Kada se on kasnije prisječao tih događaja, našao je nekoliko objašnjenja za čudo da nije bilo teže ozlijeđenih i mrtvih, već samo oko 1.000 lakše povrijeđenih. Na kraju, ali ne i najmanje važno, njegov sivi konj Billy je djelovao smirujuće – što je, inače, razlog zašto je prva utakmica ušla u historiju kao „White Horse Cup Final“, “Finale Kupa bijelog konja”. Billy je "nježno gurao ljude preko gol linije nosom i repom", rekao je Scorey. Također je izvijestio da je zamolio ljude u prvom redu da formiraju lanac ruku pod ruku i polako potiskuju gomilu nazad. To što je nešto tako funkcionisalo, pripisao je, s jedne strane, činjenici da su svi htjeli da vide utakmicu – a s druge strane poštovanju kralja Georga V, koji je na tribinama čekao početni udarac. Utakmica je počela je nakon 45 minuta zakašnjenja. Prije nego što je stadion srušen 2003. godine, ovdje su se dogodili brojni sjajni fudbalski trenuci. Poput „Wembley Goala“, "gola na Vembliju" koji je odlučio Svjetsko prvenstvo 1966. godine, u korist domaćina, u finalu između Engleske i Njemačke. Engleska je postigla gol, iako nije bilo jasno gde je lopta zapravo pala posle prečke - na liniju ili iza nje. Do danas je to ostalo kao sinonim za kontroverzni gol. Nema sumnje, međutim, da je masovna navala toga 28. aprila 1923. bila početak burnih fudbalskih vremena.

(welt)

(spagos)

Mostar predveče - Zlatni sat

 








Aprilska veče. Nakon kiša i niskih temperatura, konačno onaj pravi miris proljeća, nažalost tek krajem aprila. Na Korzu ima poneko, ali to je daleko od onog što su ovakve večeri nudile i mamile nekada.

Fotografije nam nude neke od pogleda u predvečerje, ili u zlatni sat, kako ovakvo vrijeme dans često nazivaju, ukazujući na zlatne poglede. Ovdje samo jedan mali izbor iz fotografija koje nam je sinoć ponudio autor Gugo. Ali sasvim dovoljno za uživanje i sjećanje.

Ugodan nedeljni dan, saa nadom da će sličnoih večeri biti više u narednim danima.

Zajvaljujem Gugi

(spagos)

Samstag, 27. April 2024

Skokovi sa Starog mosta, 1983.

 



video: Reuters, 1983.

"Mostovima se moralo ugađati, naročito na samom početku gradnje. U prašnjavim kompletima negdašnje beogradske dnevne štampe, slučajno sam otkrio neverovatan podatak. Negde početkom 1929. zavladala je u pridunavskim predgrađima Beograda, prava panika. Majke su decu skrivale po kućama, đake-prvake nisu puštale u školu, jer se pronela vest da će neko dete biti ukradeno i uzidano u temelje budućeg pančevaćkog mosta, za koji su se onda, u blatištima reke već uveliko nabijali prvi kesoni. Čak i u moderno doba, baš kao i u starim albanskim, južnoslovenskim i rumunskim legendama - veliko je delo zahtevalo i veliku žrtvu... bar u naivnoj pa, priznajmo, ponekad malo i morbidnoj narodskoj mašti.

Mostovi su, eto, i u moderno doba još uvek mogli biti demonska bića, ali što se mostarskog mosta tiče, on je, onako lep kao Apolon, oduvek bio samo dobar, voljeni Bog među Bogovima. I što je naročito važno, umesto velike žrtve, zadovoljavao se veštim ali opasnim skokovima mladih Mostaraca, koji su se sa krune mosta obrušavali u ledenu Neretvu. U tim odvažnim skokovima, bar za moje poimanje simboličnih činova, oduvek je bilo nečeg ritualnog."

tekst Bogdana Bogdanovića, 2001...


Snimka skokova sa Starog Mosta iz arhive Reutersa, 27.07.1983.

(Cidom/Armin)