Sonntag, 11. August 2024

Prije 66 godina – Putovanje u Pariz

 


Snimljeno, 1958.

Pariz je tih godina bio ultimativno mjesto čežnje za moje prijatelje i mene. Dok su naši roditelji bili zauzeti podizanjem svoje djece kroz poslijeratne godine, mi mladi smo startali puni neopterećenog optimizma.

Rođen sam u Breslauu 1940. godine kao treće od četvero djece. Ali, moja sjećanja počinju tek u Bavarskoj. Mi djeca smo veliku nevolju nakon završetka rata shvaćali zdravo za gotovo. Nismo znali drugi način. Ali smo bili uvježbani da od malo napravimo mnogo. To je bio slučaj i sa mojim autom na fotografiji. Kao tinejdžer, sanjao sam o brzom sportskom automobilu. Želio sam Opelovu žabu ili Morris sa dugom haubom. Umjesto toga, dobio sam rashodovani četvorosjed, napravljen 1935. Moje kolege su se sa njim vozili svaki dan u livnicu na posao, dok nisu mogli da priušte da kupe VW Bubu, a meni su dali ovo auto. Da bih ga približio automobilu iz snova, malo sam ga prepravio i dotjerao. Nismo imali binu za podizanje, a radili smo samo sa ručnim alatom. Tada je moja majka bila jedina koja se usudila sjesti pored mene, na prvo putovanje. Auto je vozio! Dok je u mom gradu Minhenu bilo vrijeme za druženje i svi su izgledali prilično otrcano, moji prijatelji i ja smo željeli da idemo u Pariz. Francusko-njemačko neprijateljstvo? O tome smo tek nešto čitali.

Kada je fotografija nastala, imao sam 18 godina i bio sam usred priprema za maturu.

Na fotografiji smo ja i moja prijateljica iz Minhena. Izdvajala se od mnogih jer se oblačila tako šik. Tada je to bio samo snimak, a tek sam vremenom shvatio svu njegovu magiju.

Danas više ne možete samo tek tako, da se odvezete automobilom do Ajfelovog tornja. Pariz koji smo mi tada doživjeli bio je veoma drugačiji od ovog koji vidimo danas. Skoro da nije bilo hotela, jer gotovo da nije bilo ni turista. Odvezli smo se mojim autom ispod mosta na Seni i tamo proveli noć, sa Clochardima (klošarima) pored nas. Tokom dana smo raspravljali hoćemo li kupiti sendviče ili otići u Luvr. Išli smo u Luvr. I nismo ogladnili.

Prodao sam auto koju godinu kasnije. Nažalost, novi vlasnik ga je slupao prvog dana.

( iz porodičnog albuma Johannes Sebulke, 83, iz Häusern, Njemačka, snimljeno 1958.)

(spiegel/20240810)

(spagos)

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen