Slobodan Pešević: Šta nam znači 25. maj?

 

-kolumna-

Dok ispisujem ove redova, za meni drag portal, u hladovini bašte jednog banjalučkog kafića, još sam pod utiskom scene ispred tvrđava Kastel.

Prije nekoliko minuta, sreo sam, naime, jednu grupu lako identifikovanih slovenačkih turista i šopingholičara, koji vikendom masovno pohode grad na Vrbasu. Zbog dobrih komunikacija i blizine. Dolaze ovamo sa djecom i u porodičnom sastavu. Govore maternji jezik i po tome najlakše identifikuju. Ovaj put su bili jednoobrazno obučeni u zelene i crvene majice a na prsima jugoslovenska trobojka obogaćena Maršalovim likom. Potpis: “SAMO VAS POSMATRAM”.

Janezi,kako iz od milja zovemo, stigli su brojnom autobusima i privatnim vozilima. Sinoć (petak, 24.maja) u centru grada odigrali su Kozaračko kolo i polku. Scena i ugođaj za pamćenje. Sve je prošlo u pjesmi,igri i odličnom raspoloženju.

Sudeći po ovom događaju, ali i “uniformi”, dragi gosti su došli da obilježe nekadašnji svejugoslovenski praznik. Dan mladosti i Titov rođendan.

Sve ovo bilježimo u vrijeme naraslih međunacionalnih tenzija u BiH povodom Rezolucije usvojene u UN.

Slovenci su nam samo održali lekciju da valja život “trošiti” na pozitivne vibracije, jer je oko nas i u svijetu toliko sumorno da ni treba gubiti vrijeme i prostor “Nove Slobode”.

A kad smo kod ovog datuma, piscu ovih redova na um pada 25.5.1977. godine, dan kada sam kao vojnik u kasarni Sjevrrni logor bio kod prijatelja u Potocima, naselju na ulazu u Mostar. Tada sam se popeo na trešnju, brao i uživao u ukusima čuvenog mostarskog h/rušta.

Od tada je prošlo bezmalo pet decenija. Tim povodom, otišao sam danas, 25.maja, na banjalučku tepu (kako Mostarci nazivaju pijacu) i kupio mostarske trešnje.

Tako sam obolježio Dan mladosti i obnovio sjećanje na mostarske vojničke dane. Nekadašnji praznik je proslavljen skromno i u krugu porodice. U trešnjama je najviše uživala moja unuka.

A djedu je srce bilo kao Velež.

(SlobodanPešević/NovaSloboda)