Više od osam miliona putnika – dnevno. Toliko da ih, ili bar tako često čitamo, ponekad moraju ugurati u vagone od strane željezničkih radnika u bijelim rukavicama. Gotovo 300 stanica, 13 linija, na preglednoj mapi zamršen splet šarenih linija, ukrašenih japanskim znakovima. Uh!
S dužnim poštovanjem se ulazi u prvu metro stanicu u mega-metropoli Tokija. I od tada je sve vrlo lako. Rijeka putnika neprestano se probija kroz pristupne barijere. Nema zastoja, trzanja ili škrgutanja, postajete dio izuzetno dobro podmazane mašine. Ubacite kartu ili stavite svoju platnu karticu na karticu i plaćate samo jedan ili dva eura po putovanju, ovisno o udaljenosti. Linije i stanice su označene slovima i brojevima: G1 do G8, što nije potez na šahovskoj tabli, već putovanje na liniji Ginza od raskrsnica Shibuya do Shimbashi.
Dolje do perona, ali pazite: stanite lijevo, hodajte desno, u Japanu se saobraćaj vozi i lijevo pokretnim stepenicama – osim u Osaki, gdje je iz nepoznatog razloga obrnuto. Na peronu ljudi stoje u uredno poređanim redovima, a gdje će se vrata otvoriti označeno je na podu. Ponekad u vagonu nastane gužva, naravno, nije ni čudo s obzirom na broj putnika, ali niko se ne buni, niko ne galami, i niko ne mora hitno da telefonira. Tajna spremnosti na obzirnost – želio bi je otkriti, i sa sobom ponijeti recept za to.
(sdz)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen