Na današnji dan rođen je Aleksa
Šantić, mostarski pjesnik ljubavnog zanosa i patriotskog ponosa. Od
poezije se, po njegovom shvatanju, očekuje da krijepi dušu,
osnažuje umorne i posustale.
Pjesnik je uvijek bio i ostao na strani
običnog čovjeka koji u svom radu vidi i neku svoju ljudsku misiju.
Ako je Stari most iz dalekog turskog
vremena nezamjenljivi simbol Mostara, onda je Šantić najizrazitiji
duhovni simbol ovoga grada.
Za nepovjerovati: Aleksa Šantić,
možda najveći mostarski pjesnik, koji je grad na Neretvi proslavio
i zadužio svojim djelima danas je, čini se, zaboravljen.
To potvrđuje činjenica se niko nije
sjetio danas obilježiti rođenje jednog od najvećih mostarskih
sinova iako je 27. maja 1868. godine kao dan njegovog rođenja
upisano zlatnim slovima u povijesti BiH.
Mostarska raja nije zaboravila svog
pjesnika, i sjetila ga se objavom prigodnih fotografija i tekstova na
društvernim mrežama.
Neretva
(Aleksa Šantić)
Nada mnom, u bašti, mašu
breskve pune
Zelenih lepeza i prvog
zarutka;
Pripilo se sunce i u lisne
krune
Kao da bi htjelo sve zlato
da utka.
Ja, naslonjen na zid,
prekrštenih ruka,
Gledam kako doli, o
hridinu šuplju,
Neretva se lomi, a s
visokih kuka
Naga djeca skaču i s
vikom se kuplju,
Dok najmanje jedno po
prudu se valja
Galebovi kruže. Nekoliko
pralja
Pratljačama mlate, i o
greben greda
Razbija se eho, mre.
Rijeka čista,
Prepuna smaragda, putuje i
blista,
I red bliskih kuća u njoj
se ogleda.
(izbor: Emica)
(izbor: Emica)
kolor foto: Aid/facebok
fotografije: facebook
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen