Polenov prah
by Emica
Kad bajam svoj prvi
pupoljak baci
i okupaju ga rani rosni
zraci
mislima lutam tragom
svilene rose
i puštam da snovi moju
nadu nose.
Slavuj u bašti svojom
pjesmom mami
slušam ga k'o nekad kad
bili smo sami
tražili pogledom vrh
bajama stara
da vidimo pticu čarobnoga
dara.
Duša puna, mi i opojni
pjev bulbula
dva maslačka svoju krunu
otvorila
naše usne trepte k'o
latice meke
što lepršaju u padu do
zelene rijeke.
Pečine će tilovina
okititi zlatom
grozdovi će zove
bjelasati stranom
tad ću ti u mislima
dolaziti kradom
i bit ćemo pokriveni
zvjezdanim prahom.
(Emica/facebook20200225)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen