(Prema
priči koju je Florijan Mićković ispričao T. Vrančiću)
Daleke
1961. g. u modi je bio šah. Pratio se, pa može se reći, skoro kao
nogomet. Svi tadašnji šahovski velikani – velemajstori, održavali
su brojne simultanke po Jugoslaviji. Mostar je također u nekoliko
navrata bio poprište ovakvih događaja. Simultanke su se po pravilu
održavale u Domu JNA na Mejdanu. Te godine Mostar je ugostio i
poznatog, tada osamnaestogodišnjeg, najmlađeg svjetskog
velemajstora, Bobby Fischera. Osim igranja šaha, Fischer je prošetao
i starim gradom i u pauzi od igranja šaha našao se u ateljeu
mostarskog akademskog kipara Florijana Mićkovića koji je iskoristio
prigodu i pozvao Bobbyja u svoj atelje. Ubrzo je bista u glini bila
dovršena, ali se kipar našao u muci otkud nabaviti 18000 tadašnjih
njemačkih maraka, koliko je koštala izrada odljeva u bronci. Budući
nije uspio pronaći donatora za traženi iznos uložio je vlastita
sredstva i nakon izvjesnog vremena bista poznatog šahiste zasjala je
punim bronzanim sjajem. Završenu bistu je Fischeru uručio sam
Florijan u društvu poznatog velemajstora Svetozara Gliogorića
sljedeće godine na šahovskom turniru u Zagrebu. Nakon završetka
turnira u Zagrebu, na povratku u USA, Fischer je usput upitao još
jednog našeg šahistu, Dimitrija Bjelicu: „Je li možda g.
Mićković očekivao od mene neku isplatu ili kompenzaciju za bistu?”
Na to mu je Bjelica odgovorio: „Normalno da jeste.”
Od
cjelokupnog Fischerovog gostovanja u Mostaru ostala je samo ova
fotografija iz ateljea našeg kipara.
Priredili:
Tibor Vrančić/Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen