... Mostar ti je nešto više od
grada. Mostar ti je grad u kojeg je svaki primitivac sa sobom donio kovčeg
bahatosti, istovario ga na sred Starog grada-Avenije, a mi ga pustili da pozove
i rodjake na gozbu uz narodnjake. Mostar ti je grad, u kojem se selo preselilo u sami
centar. Mostar ti je onaj pogled na svijetla što vidiš sa Fortice-Huma, ali ono
sto ne vidiš u mraku s te visine je najgore za vidjet. Onda shvatiš da si
manjina. Užasan osjećaj tjeskobe u rodnom gradu, je neopisivo jeben osjećaj.
Nekad se osjećam kao životinja, sistematski satjeran u ćošak, pripremljen za žrtvovanje.
Pobjegnem negdje, gdje s tugom mogu gledati na tebe. Gdje ne mogu da vide, da te s tugom gledam, ne želim da
im priuštim to zadovoljstvo. Pobjegnem, jer te uvijek branim, jer kad o tebi
pričam imam onaj sjaj u oku. Smoriše me sa svojim koferima, ličnim kartama i trajnim
nalozima za ostajanje. Niko se nigdje ne vraća. Teško je tebe ostaviti, mangupe
svjetski. Ali brate, mislim grade, neka te
bar poštuju. Naredi im grade, neka te bar poštuju. Naredi im !..."
(mostarskicrnjaci/facebook)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen