New York, slike praznog grada

New York u vremenu corona krize izgleda kao da je izumro: City čeka katastrofu. U gradu, koji zapravo nikada ne spava, javni se život sve više i više zatvara.

Virus corone učinio je od New Yorka grad duhova. Iznad Big Apple, Velike jabuke, vlada sablasna tišina dok ljudi čekaju katastrofu koja već probija put. Rijetko je ovaj grad tako viđen, kao izumro.

Ulice New Yorka su puste. Virus corone je već snažno pogodio ovaj grad. Vlada očekuje da će se stvari još pogoršavati.

Svjetla još uvijek trepću na Times Squareu, ali ništa drugo nije kao prije. "Mi smo epicentar SAD u ovoj krizi", smatra gradonačelnik Bill de Blasio.

Virus corone brzo se širi u New Yorku. 4.000 ljudi se već liječi u bolnicama. Broj zaraženih se udvostručuje svaka tri dana.

Gotovo 200 Njujorčana već je postalo žrtvom virusa corone.

Budući da su bolnice skoro pred kolapsom, najveći gradski konferencijski centar, Convention center Jacob Javits, pretvara se u privremenu bolnicu.

Metro je također u velikoj mjeri ugašen. Vlada je naredila zatvaranje svih "nebitnih objekata". Zbog toga firme moraju otpuštati mnoge svojih radnika.

Obično je prepuno ljudi na Grand Central stanici na Manhattanu. Ali danas se gotovo niko ne usuđuje izaći ni ispred svojih vrata.

Gradonačelnik New Yorka de Blasio koristi drastične riječi kako bi opisao stanje u gradu: "Ni jedno mjesto više ne boli. Nijedno mjesto ne treba hitnu pomoć."

Stručnjaci ne očekuju da će New York uskoro prevazići krizu. Gradonačelnik de Blasio jasno kaže: “April će biti težak. Maj još teži”.

Usamljeni muzičar svira sam za sebe u podzemnoj željeznici. New York je grad duhova - i vjerovatno će tako ostati narednih nekoliko sedmica.

Raskršće na Manhattanu liči na scenu iz neke kompjuterske igrice: saobraćajne trake su prazne, a tek jedan pješak provjerava svoj mobitel. U Njujorku se moralo zatvoriti više od 50 hiljada restorana, a time je pogođeno više od 800 hiljada zaposlenih.

U Ujedinjenim nacijama sada je naređen Home Office, rad kod kuće, nakon što je otkriven korona virus kod jedne filipinske diplomatkinje.

Međutim, Vijeće sigurnosti UN-a i druga važna tijela i dalje se svakodnevno sastaju.

(web)

Smail Špago

(NovaSlčoboda.ba)

Samoizolacija iz protesta

Gemma Collins (38) ekskluzivno: Zvijezda se nalazi u samoizolaciji, i pozirala je gola u kadi, tokom nove snažne kampanje PETA protiv morskog parka Sea World.

Televizijska zvijezda se skinula i pozirala gola u kadi, u pokušaju da istakne stanje kitova, delfina i drugih životinja, prisiljenih da žive u skučenim uslovima.

Upečatljiva slika, paralelna s tom, je kako su osjetljive morske životinje, odvojene od svojih prirodnih staništa, i zatvorene u betonskim rezervoarima koji su, po njoj, srazmjerne veličini jedne kade, što izaziva ekstremni stres, usamljenost i depresiju.

Na slici, koju je snimila fotografkinja Ruth Rose, nalazi se slogan: „Možete li provesti svoj život u kadi?“

U pratećem video spotu, zvezda realityja se izjašnjava protiv uskraćivanje životinjama svega što im je prirodno i važno, dodajući: “Ljudi se pitaju: "O, moj Bože, zašto je ovaj kit ubio svog trenera?"

'To je zato što je to životinja oteta od majke u divljini, i sad živi svoj život u kadi. To nije prihvatljivo. Ljudi zarađuju novac priređujući parade i predstave ovih životinja.”

U prirodi kitovi dnevno plivaju do 140, a delfini do 60 milja dnevno. Mogu roniti do dubine preko 300 metara ispod površine okeana.

U vodenom parku SeaWorld, 140 delfina je stisnuto u samo sedam skučenih bazena i ne mogu pobjeći od napada frustriranih, agresivnih delfina.

Nedavni stručni izvještaj sastavljen od strane američke PETA otkrio je da mnogi delfini u Sea Worldu imaju otvorene rane i velike ožiljke, a treneri su im i dalje jahali na leđima i stajali na glavi, tokom nastupa u morskim cirkusima, sve dok ih nedavna američka kampanja PETA nije natjerala da prekinu sa ovim jezivim vežbama.

(dailymail)

(NovaSloboda.ba)

Pozdrav, Cherie!

San u krem boji. Dvije mlade žene stoje ispred Louvrea u Parizu i izmjenjuju selfie snimke. Nitko pri tome ne smeta, na ovom popularnom prostoru.

Najbolji uslovi za influencere i one koji to žele postati.U muzeju iza njih dvije, izložana je svjetski poznata „Mona Lisa“. Usamljena.

Jer je Louvre, kako se zove dvorac, zatvoren zbog korona krize. Obično, najpoznatije djelo Leonarda da Vincija, svakodnevno privlači desetine hiljada posjetilaca. Oni sad za sada izostaju.

A žene na fotografiji, možda su bile među posljednjim lovcima na selfie ispred svjetski poznatog muzeja. Policijski sat, koji je uveo francuski predsjednik Emmanuel Macron, na snazi je od prošle sedmic.

Vani mogu izaći samo oni koji žele ići u supermarket, na posao ili u apoteku. Sport je dozvoljen, ali samo pojedinačno, nakratko i blizu mjesta stanovanja.

Prekršaj se može kazniti i do 135 eura.

Poziranje turista je stoga zakonski kažnjivo.

Možda je ova pandemija ipak donijela i nešto dobro.

Na slici:

Francuska piramida

Ulaz u Louvre je ispod staklene piramide.

Više od deset miliona posetilaca godišnje pogleda „Mona Lizu“ i nakon toga nestane.

(focus)

(NovaSloboda,ba)

Šta ljudi širom svijeta “bunkerišu” u vrijeme korona krize?

U borbi protiv daljnjeg širenja virusa corone, credo za ljude posvuda je isti: Ostati kod kuće. Naravno, možda će se morati malo više obezbjediti hranom i drugim stvarima koje im trebaju svaki dan.

U Švicarskoj su police za tjesteninu, zamrznute proizvode i toaletni papir sedmicama prazne.

Što sve ljudi bunkerišu širom svijeta? Istraživanje stranih dopisnika širom svijeta pokazuje: druge zemlje, drugačija jagma.

Toaletni papir nedostaje u supermarketima Njemačke, Skandinavije, SAD-a, Velike Britanije i Izraela. U Iranu, s druge strane, to nije problem: Iranci se operu vodom, a zatim se obrišu s normalnim maramicama.

Mnogi Talijani također smatraju da je jagma i bunkerisanje toaletnog papira za njih čudna, uostalom, kupatila u Italiji imaju bide, tj. jedan niski umivaonik, na kojem se mogu opratti nakon korištenja WC-a. Međutim, dezinfekcijskih sredstava svih vrsta ovdje nedostaje - baš kao i u mnogim drugim zemljama u svijetu.

U Turskoj zasad nema šanse da se dobije „Kolonya“ - jedan turski oblik kolonjske vode. Tradicionalno se uručuje posjetiocima, ali se njom mogu i "osvježiti" ruke tokom putovanja. Pošto sadrži oko 80 posto etilnog alkohola, ima i dezinfekcijsko djelovanje.

U Španiji osim toaletnog papira i tjestenine, nema ni vina već nekoliko dana u trgovinama. U Italiji su ljudi se također nalaze ispred praznih polica za vino. Budući da jedu samo kod kuće, oni ga uvjek kupuju malo više.

U Skandinaviji su vlasti pozvale stanovništvo da se suzdrže od kupovine lijekova za zalihe, kao što su acetaminofen i inzulin. U SAD je velika potražnja vode za piće. Prilikom posjete prodavaonicama u širem područja u Washingtonu, police sa mesnim proizvodima su također bile izrazito prazne. U Bugarskoj su između ostalog sa tržišta nestali limun i narandže.

Holanđani su očito trčali da nabave marihuanu: Neposredno prije zatvaranja kafe shopova zbog pandemije korone, ljudi su u nedelju stajali kao ludi u dugim redovim, kako je javila njemačka radio mreža.

Nevjerovatna jagma za toalet papirom

Nijemci grabe toaletni papir gdje god ga nađu, a proizvođači potvruuju povećanje proizvodnje: Prema Saveznom udruženju njemačke trgovine hranom (BVLH), prodaja proizvoda za higijenu je od februara do marta porasla za 700 posto.

Stoga mnogi tvrde kako su pobjednici corone krize proizvođači toaletnog papira.

Toaletni papir zauzima posebno mjesto u ponašanju njemačkih kupaca. Zbog straha da može doći vremena kada neće moći napuštati kuću, ljudi se obezbjeđujuju.

Tako nastaje paradoksalna situacija: "Neki ne znaju gdje bi ga još složili, a neki ga nemaju ni dovoljno."

(web)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

U sjećanju: Albert Uderzo, crtač stripova Asterix

Asterix i Obelix su se protiv “coronavirusa” borili u svesci “Asterix u Italiji” 2017. godine

Svjetska strip scena u samo nekoliko dana ostala je bez dva legendarna crtača.

Nakon slavnog italijanskog crtača Alan Forda, Giovanni Romaninija, napustio nas je i Albert Uderzo, francuski strip crtač i scenarista, koautor stripova o Asterixu i Obelixu.

Čuveni francuski crtač stripova Albert Uderzo, kokreator poznatog galskog crtanog junaka Asterixa, umro je u 93. godini, sazanje se od njegove porodice i bližnjih.

Albert Uderzo umro je u snu u svom domu u Neuillyju od srčanog udara koji nije povezan sa korona virusom. “Bio je vrlo iscrpljen poslednjih nekoliko nedelja“, rekao je njegov zet Bernard De Choisyi za Frans press.

Genijalni ali skromni crtač je sa svojim kolegom Rene Goscinijem, koji je umro 1977. godine, osmislio strip o Asterixu prije šest decenija.

Asterix, prvobitno stvoren kako bi se Francuska odbranila od najezde američkih stripova, postao je svjetski brend sa više od 380 miliona albuma prodatih u 111 zemalja svijeta.

Lik je pretočen u filmske verzije, crtane filmove, pojavljuje se u zabavnim parkovima, u obliku igračaka, video igara.

Do 1977, godine kada je Goscinny umro u dobi od 51 godine, dvojac je objavio više od 20 albuma. Uderzo je seriju nastavio sam, kao crtač i kao tekstopisac. Prva priča koju je sam stvorio, „Veliki rov“, objavljena je 1980. godine. Samostalno je dizajnirao i daljnje albume.

Početkom 2009. Uderzo, nakon što je obolio od osteoartritisa, sve više se povlačio od stola za crtanje. Dvije godine kasnije, juneke je predao mlađim kolegama. Prva knjiga Asterixa dvojca Jean-Yves Ferri i Didier Conrad pojavila se 2013. godine.

Autor Asteriksa Albert Uderzo je umro u sred svjetske korona pandemije, a mnoge ljubitelje Asteriksa iznenađuje činjenica da se još prije nekoliko godina u jednom svesci Asterixa pojavljuje “Coronavirus”.

U svesci „Asterix u Italiji“, objavljenoj 2017. godine, glavni zlikovac se zove „Coronavirus“. Riječ je o tajanstvenom protivniku sa zlatnom maskom, koji u ime Julija Cezara treba da pobijedi u utrci konjskih zaprega kroz Italiju. Asterix i Obelix definitivno žele da spriječe pobjedu ovog zloćudnog "corona virusa". Jedan od crteža u stripu prikazuje publiku koja viče „Coronavirus, Coronavirus“.

Jesu li Uderzovi nasljednici bili toliko vidoviti, kada su dizajnirali ovu svesku? Teško za povjerovati! Autor Ferri je 2017. godine odabrao ovo ime, jer kako kaže, zvučalo mu je vrlo loše. Tada se smatralo da je porodica virusa Corona izazvala epidemiju SARSa, 2002 i 2003. godine, sa stotinma umrlih.

Međutim, ime "Coronavirus" se ne nalazi u izdanjima na mnogim drugim jezicima u svijetu. Naprimjer, u njemačkom izdanju ime Coronavirus se ne pominje. Tamo se kočijaš zove Caligarius i njegov suvozač Bleifus, a ne Bacillus kao u francuskom originalu. Njemački prevodilac Klaus Jöken je za list "Die Welt" 2017. godine rekao: "Mi Nijemci smatramo da su bolesti nešto vrlo nesvarljivo, odvratno." Zato smo zajedno sa izdavačem odabrali ime Caligarius.

U sveskama sa našim jezicima ime Koronavirus je korišteno je, kao i u originalu.

(welt)

(spagos)

Zadnja šansa

Čekanje u redu za posljednju perspektivu jednog dobrog dima: Uglavnom, mladi ljudi čekaju na Herenstraatu u Haagu, da budu primljeni u trgovinu “Doctor Green”.

Međutim, ovdje nema nikakvog liječnika, ovdje se prodaje marihuana. Od ove sedmice u cijeloj zemlji nisu zatvorene samo škole, već i saune, fitnes klubovi i bordeli. Ni kafići se takođe više ne smiju otvarati. Kanabis nije pogodna roba za malo veću kupovinu.

Prodaja i posjedovanje su zakonom ograničeni.

Dozvoljeno je najviše pet grama "trave" po osobi.

Ipak, to je Holandija.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Iskopano od zaborava: “Kopač blaga od Blagaja” i “Vila od Neretve”, filmovi iz 1918. godine

Sybilla Blei kao Maria Greiner

Robert Michel kao KuK natporučnik u vrijeme službovanja u Mostaru

Potpuno je nepoznata činjenica da su u Mostaru 1918. godine snimljena čak dva filma – "Kopač blaga od Blagaja" i "Vila od Neretve", autora Roberta Michela, koga smo već imali priliku upoznati po njegovoj knjizi “Mostar”, objavljenoj 1909. godine. Prema dosad dostupnim podacima ovo je najstariji film snimljen u BiH (u Srbiji film Krunisanje Petra I: Karađorđevića 1906., a u Hrvatskoj Zagabria Corso iz 1911.), pa je, stoga, važno više pozornosti posvetiti ovom otkriću.

O samim filmovima, njihovom snimanju kod nas dosad nije bilo dosad nikakvih pouzdanih i relevantnih podataka. Tek nakon što se u Hrvatskom filmskom ljetopisu, broj 35 iz 2003. godine, pojavio tekst uglednog srbijanskog filmologa Dejana Kosanovića, koji je objavio rezultat svoga dugogodišnjeg istraživačkog rada, ukazano nam je na otkriće koje bi se u nekoj civilizacijski uređenoj sredini smatralo senzacijom. Objavljujući tekst u ovom časopisu, Kosanović je stručnu javnost izvijestio o filmovima snimljenim u BiH 1918. godine. Kosanović je također, u arhivama nekadašnjeg zagrebačkog kina “Metropol” iskopao podatak da su se između 15. i 21. septembra 1919. godine prikazivali filmovi pod nazivom “Kopač blaga od Blagaja” i “Vila od Neretve”, čiji su naslovi nedvosmileno govorili da su tematski vezani za naše krajeve i da su snimljeni kod nas. Nakon višegodišnjih napora, ušao je u trag jednoj kopiji filma "Kopač blaga od Blagaja" te obznanio je da je producent filma bila firma “Jugoslavija film” čije su se centrale nalazile u Beču i Zagrebu. Nažalost, za kopijom filma “Vila od Neretve” još uvijek se traga.

Autor je pretražujući stare brojeve časopisa Film, brojevi 9. i 10. od 15. septembra 1919. godine pronašao veoma oskudne podatke o ovim filmovima: ispod naslova "Vila od Neretve" pisalo je: “...sa glazbom Blagoslava Berse”, a pri kraju oglasa da je “...Siže po narodnoj pjesmi napisao poznati pjesnik i ravnatelj Burgtheara u Beču Robert Michel”. Iz oglasa se nije vidjelo da li se radilo o dugometražnim (igranim) ili kratkometražnim filmovima, niti da li su bili prikazivani istovremeno, u okviru jedne predstave ili pak na posebnim projekcijama. Podaci o snimanju ovih filmova nisu se spominjali niti su se mogli pronaći ni u domaćoj, ni u stranoj (bečkoj) štampi.

Pretragom po internetu došli smo do podatka da su Javna ustanova Kinoteka BiH i Ambasada Švicarske, dana 16. novembra 2006. godine organizovale svečanu projekciju najstarijeg bh filma “Kopač blaga od Blagaja”. Film je snimljen u Mostaru i okolini, u proljeće ili ljeto 1918. godine. Scenarist i režiser filma, austrijski je pjesnik i upravitelj bečkog Burgteatra Robert Michel, poznat nama jer je kao austrougarski časnik, služeći u Mostaru, objavio dobro poznatu knjigu naziva Mostar u kojoj je opsežno i detaljno prikazao Mostar tog vremena.

Na osnovu pronađenog materijala bilo je moguće naslutiti konture radnje filma. Kadrovi su fotografski efektni, a ljepote staroga Mostara veoma dobro iskorištene. Glumci, odjeveni u dosta nametljive narodne kostime, tumače uloge standardnim izražajnim sredstvima nijemog filma dvadesetih godina prošloga stoljeća.

"Zahvaljujući angažmanu Ambasade Švicarske u Sarajevu i Švicarske agencije za razvoj i suradnju, restaurirana kopija tog filma odsad se nalazi i u Arhivu Kinoteke BiH", navedeno je u informaciji o

projekciji.

Priča filma govori o Mariji, Austrijanki koja putuje kroz Hercegovinu, Stabarztu, austrijskom ljekaru koji živi u Mostaru, Muharemu, seoskom mladiću iz okoline grada, njegovom bratu Ibri i djevojci Alisi, zaljubljenoj u Muharema, te opakoj vračari Hatidži. Film opisuje nekoliko nesretnih ljubavi, Muharema u Mariju, Alise u Muharema i Ibre u Hatidžu, što sve skupa završava tragičnim krajem. Riječ je očito o melodrami snimljenoj u prirodnom ambijentu, što je bio dominantan žanr u evropskom filmu tog doba. U filmu se, osim Staroga mosta, prepoznaju i drugi dijelovi Mostara – čaršija, dućani uz Neretvu, park Hotela Nereteve), zatim vrelo Bune i most preko Bune u Blagaju.

Za svoju knjigu "Film u Mostaru 1900-1980. godine" autori Drago Karlo Miletić i Nedeljko Ćubela svojevremeno su proučili mostarsku i drugu relevantnu štampu, ali očigledno nisu naišli na podatke o snimanju ili prikazivanju ovih filmova.

"Vila od Neretve" i "Kopač blaga od Blagaja", iz zasad nejasnih razloga, nikada nisu bili prikazivani u Austriji, tako da nigdje nisu zabilježeni u filmografijama austrijskih filmova, sačinjenih na osnovu cenzurnih kartona. U jednom svome pismu iz 1939. godine Robert Michel također ističe da filmovi nisu bili prikazivani u Austriji, ali navodi da su prikazani u Njemačkoj, Švajcarskoj, Italiji, Francuskoj i Južnoj Americi, dok Kraljevinu SHS ne spominje.

Samo spominjanje i saznanja da postoji jedna restaurirana kopija filma "Kopač blaga od Blagaja" i da se nalazi u Arhivi Kinoteke BiH u Sarajevu, zagolicalo je našu maštu te nagovijestilo želju da se jedna projekcija filma priredi u okviru neke kulturne manifestacije u Mostaru ili u Blagaju. Hoće li se to moći izvesti – pokazat će nam vrijeme.

Priredili: Smail Špago, Tibor Vrančić, Armin Džabirov

(cidom.org)

(mart 2020.)