Vrijeme je za šipke: Voće sa višestrukim korisnim dejstvima

(fotos:Emica)

Šipak ili nar je voće visoke hranjive vrijednosti.

Plod šipka je blago stežuće sredstvo i djeluje rashlađujuće kod nekih groznica, naročito upale žuči. Zrna se motaju u male kuglice sira i koriste se kao predjelo za poboljšanje apetita.

Sok od šipka ima snažno antiupalno djelovanje. Koristi se u slučaju blažih stomačnih tegoba i upala mokraćnih kanala.

Mnoge su studije potvrdile, da se radi o jednoj od najljekovitijih voćki na svijetu, zbog blagotvornog utjecaja na kardiovaskularni, živčani i koštani sistem. Pokazalo se i da dnevna doza ekstrakta nara može pomoći u snižavanju krvnog pritiska i nivoa holesterola. Naučnici  smatraju da smanjuje rizik od srčanih bolesti kod gojaznih osoba za 17 posto.

(Faktor.ba)

Knjige sa posvetom: Knjiga "Ćesar na ćupriji", autora Tibora Vrančića

Knjigu "Ćesar na ćupriji" Tibora Vrančića na neki način smatram i mojom knjigom, jer sam učestvovao u njenom nastanku od samog početka do kraja. Za knjigu je bilo potrebno prelistati brojne knjige, časopise i dnevnu štampu iz vremena posjete cara Franje Josipa Bosni i Hercegovini i Mostaru, 3. juna 1910. godine, i prevesti tekstove odštampane goticom, na teškom, a ponekad i nerazumljivom njemačkom. Bilo je potrebno uživiti se u tematiku, u vrijeme u kome se radnja knjige dešava, u ondašnje uslove života i rada u Mostaru.

Posebno mi je drago što je autor knjige sav taj moj trud nagradio upisivanjem mog imena kao saradnika na knjizi.

O samoj knjizi je teško napisati i jednu riječ više, nakon onoga što su napisali Mišo Marić u recenziji za knjigu i Miljenko Buhač u njegovom osvrtu na knjigu, koji donosimo u nastavku.

Knjigu svakako preporučujem svima onima koji je do sada nisu pročitali, a može kupiti u pojedinim knjižarama u Mostaru, ili direktno kod autora.

(tekst koji slijedi objavljen je u Književnom časopisu Motrišta br. 73 iz 2013 i književniom časopisu Život br. 1-2 iz 2014, autor teksta je Miljenko Buhač)

Jedan povijesni roman

Tibor Vrančić: Ćesar na ćupriji, Ziral, Mostar 2013.

Tibor Vrančić (Subotica, 1952.) vrstan je fotograf, znatiželjan dizajner, ljubitelj povijesti, a nadasve zaljubljenik Mostara – grada u kojem se dogodio njegov pravi život. Međutim, Vrančić se nikada nije bavio pisanjem proze, a još manje je planirao to bilo kada činiti. Ali, kako život neprestano piše romane, Vrančićev život ispisao je u Umagu, gdje autor živi već gotovo dva desetljeća, povijesnu novelu ‘Ćesar na Ćupriji’, ilustrirani roman o posjetu cara Franje Josipa I. Mostaru.

Htio je Vrančić, zapravo, napraviti još jednu ‘slikopisnu’ knjigu, ukoričiti fotografje jedinstvenog povijesnog trenutka – dolaska starog imperatora u provinciju svoje carevine. U jednome mu se trenutku učinilo da samo fotografije, uz popratna kratka pojašnjenja, neće imati željeni učinak, posebno obzirom na činjenicu da se u pozadini ovog posjeta odvijala prava kriminalističko-obavještajna drama, jer je mladobosanac Bogdan Žerajić imao pakleni plan: Atentat na cara! Ispostavilo se pak da je Žerajićev neuspjeh u Mostaru izravni krivac za kasniju pogibiju nadvojvode Franca Ferdinanda, nasljednika trona.

Tibor Vrančić u svome djelu pokušava zaviriti u povijest na literaran, dramatski i diskretno narativni način. Njegovi su opisi toga doba i društvenih prilika u vrijeme posjeta cara Mostaru naslonjeni na autentičnost povijesnog tkiva.

Tri glavna lika ove novele, austro-ugarski car Franjo Josip I., mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina i revolucionar-terorist-student-gubitnik Bogdan Žerajić, samo uz dosta mašte mogu stati u istu rečenicu. Vrančić analizira prilike na bečkome dvoru, razmišljanja i zamišlja veliku povijesnu odgovornost starog, umornog cara i čudi se što je do ovog njegova putovanja u hercegovačku provinciju uopće došlo. Nikada tako visoko rangirana osoba, zapravo svetost po službenom protokolu, dotad u Mostar nije došla. Bila je to snažna poruka za neuki i siromašni svijet koji se netom počeo navikavati da više nema osmanlijske vladavine, ali i poruka susjedima s pretenzijom da su Bosna i Hercegovina važan i neotuđiv dio carstva, s jednakim pravima i izgledima za budućnost kao i bilo koji drugi, stari, dio carevine.

Dakako, mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina, u potpunosti pripada podneblju u kojem je ponikao, ali osjeća na čijoj su strani povijesni argumenti u tome trenutku, pa za uspjeh careva boravka u Mostaru daje i zadnju paru, sav svoj ugled, umijeće vladanja i smisao da stres nadomjesti humorom. Pripadnik Mlade Bosne, Bogdan Žerajić, za istomišljenike revolucionar, za protivnike terorist, za neutralne izgubljeni student opasnih namjera, vidi u dolasku cara, njemu na noge, više nego idealnu priliku da izazove početak rušenja imperija koji je pripojio njegovu domovinu, kako bi se ona vratila majčici Otadžbini.

Vrančić u svome povijesnom romanu ‘Ćesar na Ćupriji’ daje i odmjerenu sliku mentaliteta tri naroda, tri vjere kako se to kolokvijalno kaže, u Mostaru i Hercegovini, a ta se slika i ti antagonizmi, povijest će pokazati, zapravo nikad ne mijenjaju; mijenjao se eventualno tek okvir za sliku.

Opisavši cjelokupan program careva boravka u gradu, slijedeći usporedno svu dramatiku i nervozu domaćina, gradonačelnika Komadine s najbližim suradnicima, na jednoj strani, mladobosanca Bogdana Žerajića na drugoj strani, kao i nevidljive tajne sile koja sve nadzire, na trećoj, Vrančić će zaključiti kako je stari car, umoren i usporen godinama i teretom vladavine, zapravo imao četverosatni službeni program koji jedva da bi se danas, uz svu tehnologiju i brza službena vozila, mogao realizirati. Na neki je način caru to ipak uspjelo, na početku XX. stoljeća, a svaka postaja njegova obilaska grada ovjekovječena je i fotografijama.

Očito je kako je carstvo na svome vrhuncu bilo više nego uigrano, svedeno na rutinu i protokol, te mu u tome nije bilo premca. Ali sav taj ustroj i vrhunska organizacija kao da su postali svrha sami sebi, te se i car u ovoj knjizi (najvjerojatnije je tako bilo i u stvarnosti) često zapita – što ja zapravo radim ovdje, u ovome gradu, punom konjskih zaprega, ubogih ljudi, različitih vizija, planova i bogomolja, gradu koji se odnedavno ponosi i željezničkom prugom, za koju je upravo on, car Franjo Josip I., zaslužan. Car na koncu napušta Mostar bez da je suvremenicima, a još manje onima koji su kasnije došli, bilo jasno što je taj posjet značio. Hir službenika dvora, procjenu obavještajne službe da je provincija uzavrela, ili jednostavno potrebu da se dođe i (po)kaže – ja sam taj, vaš car?

Moglo je završiti burno i tragično, moglo je Mostaru priskrbiti veliko mjesto u povijesti, da je Žerajić uspio u svojoj nakani, ali završilo je kao jedna velika carska predstava za prosti puk. Povijest će zapamtiti da je taj 3. lipanj 1910. bio tek jedan egzotičan radni dan imperatora, koji će, neumoljivim slijedom povezanih događaja implicirati Sarajevski atentat, Prvi svjetski rat, raspad K. und K. carstva, početak novoga doba u Europi…

Gleda li se literarni doseg Vrančićeva proznog prvijenca, uzevši pritom u obzir njegovu životnu dob i činjenicu da se nikada nije bavio pisanjem, može se kazati kako je ova povijesna novela upravo ono što se od nje i očekuje – originalna knjiga o temi kojom se dosad nitko nije literarno bavio. Njezini povremeni zanatski i umjetnički propusti, ležerna nedosljednost u primjeni jedinstvenog jezičnog standarda, mogli bi se analizirati ukoliko bi u pitanju bio autor koji je književnik po vokaciji, ali to Vrančić nije, te je svako traganje za kritičarskom poantom u tom smislu samo po sebi – besmisleno.

Još bih ovdje želio dometnuti: Nepisano je pravilo kako je najteže biti svećenik u svome ‘selu’. Prevedeno na ‘mostarski’ - moraš se istinski potruditi kako bi ugodio Mostarcima – kao Mostarac. Ukoliko je takvo nešto uopće moguće, onda je Tibor Vrančić Mostarac koji će zasigurno svojom knjigom zadovoljiti ‘kriterij Mostara’, dopasti se svojim sugrađanima-čitateljima. No, ova knjiga nije pisana da bi se autor verificirao kod publike, nego kako bi se jednom povijesnom trenutku dalo ono nužno romaneskno, ozbiljno i humoristično, poetično i faktografsko. A to je Vrančić knjigom ‘Ćesar na ćupriji’ definitivno uspio. Na momente, čitajući ovu novelu, imao sam dojam da se radnja događa upravo sada, dok sam na sljedećoj stranici već pomislio kako se taj događaj nikada nije ni zbio, nego je on rezultat nenametljive imaginacije autora Tibora Vrančića. I to je ono što knjizi daje originalnost i opravdava njezino obraćanje čitatelju. Usput, ako smo nekad pomislili da je trenutačni mostarski humor nastao baš u naše vrijeme – prevarit ćemo se. Taj je humor oduvijek tu bio, samo smo ga mi, kao brižni baštovani, zalijevali i njegovali kako bi ostao vječan u rajskome vrtu mostarske kotline. Za ovu knjigu se nikada nećete zapitati odakle je dospjela na moju policu – ona je tu oduvijek imala rezervirano mjesto...

Miljenko Buhač

(priredio: Smail Špago)

Stari most u roza boji odaslao poruku svijetu

Stari most u Mostaru je u subotu veče po prvi put zasjao u roze boji, te se ukrašen ružičastim vrpcama pridružio svjetskoj borbi protiv karcinoma dojke, koja se tokom mjeseca oktobra  obilježava diljem planete Zemlje kroz brojne aktivnosti podizanje svijesti o prevenciji i ranom otkrivanju opake bolesti.

Maja Memić, predsjednica Udruge Novi pogled, koja je organizovala večerašnji događaj izrazila je zadovoljstvo što je UNESCO-ov zaštićeni i na daleko poznati spomenik u roez boji postao dio svjetske priče u borbi protiv raka dojke.

- Kroz deseti mjesec smo uradili niz aktivnosti, kao i ranijih godina, te ukazivali na razne načine na potrebu prevencije i ranog otkrivanja raka dojke. Ali, ove godine smo pored svega željeli i da se Stari most ugleda na svjetske građevine koje su dale doprinos u globalnim kampanjama u cijelom svijetu protiv raka dojke, te da slika Starog mosta i njegova humana strana ode u svijet i tako da podršku ženama oboljelim od raka dojke, kazala je Memić.

Broj oboljelih osoba od karcinoma, kako naglašava Memić, iz godine u godinu je sve veći, te je svaki dio kampanje koji motivira žene na rane preglede od iznimnog značaja, jer kako je istaknula rak dojke je izlječiv samo ukoliko se na vrijeme otkrije.

- Nažalost zvaničnih podataka o ovoj bolesti kod nas još uvijek nema, jer nema jedinstvenog registra za karcinom na nivou države. Ono što mi možemo sigurno tvrditi, jeste da za rak dojke godišnje podjelimo 1.400 paketića prve pomoći, kako Udruženje Novi pogled, tako i 23 partnerska udruženja koja se bave problematikom karcinoma dojke, kazala je Memić.

Paketići se kako je naglasila dijele na nivou lokalne zajednice isključivo tek operiranim ženama od ove opake bolesti, što pokazuje alarmantno stanje.

- I na ovaj način želimo javnost upozoriti na važnost prevencije i ranog otkrivanja raka dojke, jer samo rano otkrivanje doprinosi uspješnom liječenju i rano otkrivanje znači i život, poručeno je iz Mostara, javlja Anadolija.

(izvor:oslobodjenje)

Knjiga „Kamenim tragovima“ promovisana u Mostaru

Dvojezična monografija „Kamenim tragovima“/„Auf steinernen Spuren“, autora Slađane Paškalj, Radenka Kosića i Helmuta Friedrichsmeiera održana je u Mostaru, 21. oktobra 2016. godine.

Knjigu je na promociji u Mostaru predstavio Manuel Martinović sa uvodnom riječi, te autori Slađana Paškalj i Radenko Kosić, sa multimedijalnom prezentacijom.

Ova dvojezična monografija je nastala povodom 100-godišnice fotografskog putovanja poručnika Emila Balčareka kroz Bosnu i Hercegovinu 1907./1908. godine.

Balčarekovim tragovima kroz gradove Tuzla, Zvornik, Kalinovik, Travnik, Vranduk, Sarajevo, Mostar, tačno 100 godina poslije, u ljeto 2008. krenuli su Slađana Paškalj i Radenko Kosić, te pronašli mjesta koja je on snimao i fotografisali ih iz iste perspektive. Tako nastali fotografski parovi propraćeni su literarnim tekstovima bosanskohercegovačkih autora kao pokušaj da se premosti vremenski prostor njihovog nastajanja. Za zaljubljenike u prirodu i kulturu, strastvene sportiste, avanturiste i planinare su sva mjesta označena odgovarajućim QR kodom koji sadržava geografske koordinate svih fotografskih lokacija.

„Sve je počelo rođendanskim poklonom mojih prijatelja Edine i Emira. Taj poklon bila je monografija Helmuta Friedrichs­meiera „Das versunkene Bosnien“ s posvetom „Nedostojno je truda sve što je moguće bez ljubavi“. Monografija je sadržavala fotografije Bosne i Hercegovine koje je austrijski oficir Emil Balcarek snimio za vrijeme svog službovanja 1907. i 1908. godine.

Razgledajući te fotografije stare već jedno stoljeće, upitala sam se kako danas izgledaju ti krajevi i kako bi bilo nakon sto godina krenuti stopama Emila Balcareka.

U ljeto 2008. je došlo vrijeme da se krene na fotografsko putovanje kamenim tragovima, da se ponovo pronađu i ovaj put u koloru ovjekovječe.

Bilo je iz ljubavi i zaista vrijedno truda, uvjerite se i sami!“ rijeöi su iz uvoda knjige.

Knjiga se može poručiti preko:

Kulturfokus e. V.

Westerbachstr. 38c

60489 Frankfurt am Main

069/59 63 631

info@kulturfokus.eu

www.kulturfokus.eu

www.auf-steinernen-spuren.de

ili direktnim kontaktom sa autoricom, putem facebooka:

Sladjana.Paskalj

(spagos)

Lijepi li su...

Treba prošetati Mostarom, zagledati se redom, od dućana do dućana, i pogledom potražiti nekog lijepog bazerdžana. Pogled je ljepši, u kasnu jesen, nego u vrevi ljeta, kada se ne može mirno proći od rijeke turista.

Zadržan pogled sa početka oktobra 2016.

Kao da se pred svakim dućanom odigrava drama ispisana u desetak redaka, a pjevana stoljećima...

Lijepi li su mostarski dućani,
još su ljepši mladi bazerdžani,
a najljepši bazerdžan Mustafa!
Prošetala Suljagina Fata,
prošetala do Mostara grada.
Luta Fata po čaršiji sama,
ona traži Muju bazerdžana.
Nađe Muju u sedmom dućanu:
"Bolan, Mujo, daj mi oku zlata!"

"Nemam, nemam, Suljagina Fato,
danas, Fato, ja ne mjerim zlato.
Tereziju nosili jarani,
pa se nešto terezija kvari.
Nego, uđi, magaza ovamo,
uzmi zlata koliko ti drago!"

Prevari se Suljagina Fata,
prevari se, žalosna joj majka.
Uđe Fata u magazu sama,
za njom Mujo zamandali vrata!

fotografije: Emina Redžić Muftić

(spagos)

Jedna sasvim moguća priča: Solidarnost u tramvaju!

Hallo netties,
Heute bin ich mal nach 100 jahren wieder, mit der geliebten KVB gefahren!! Ich steige in die Bahn, wollte mir Grad ein Ticket holen, kommt ein Kontrolleur sofort!! Er hat mich kein Ticket ziehen lassen! Neben mir war eine ältere Dame (Oma), die hat das mitbekommen! Sofort steht sie auf und sagt, er gehört zu mir, weil sie 2 Personen mitnehmen darf! Der Kontrolleur war Buff und konnte nix machen!! Das ist Köln....Zusammenhalt!!! Natürlich hat sie auch was von mir bekommen! Mein Tag wurde gerettet und laufe mit einem dicken grinsen heute rum....Made my Day..

Danke

Hallo lijepi moji,

Danas sam se nakon skoro “100 godina” vozio voljenim KVB! Ušao sam u tramvaj i upravo kad sam htjeo kupiti kartu u automatu, pojavio se kontrolor. Nije mi dozvolio da kupim kartu. Pored je na sjedištu bila jedna starija dama (baka) koje je vidjela sve šta se desilo. Odmah je ustala i rekla: “On je sa mnom!” i pokazala kontroloru kartu koja važi za dvije osobe. Kontrolor je ostao bez teksta i nije mogao ništa više učiniti! To je Köln! Solidarnost. Naravno, stara dama je zauzvrat dobila nešto od mene. Moj dan je tako spašen, i dalje sam nastavio koračati sa jednim velikim osmjehom...Made my Day...

Hvala!

Hello niceies,

Today, after 100 years, I drove again with the beloved KVB! I get in the tram, wanted to get me a ticket, a checker comes immediately !! He did not let me pull a ticket! Next to me was an elderly lady (grandma), who has noticed this! Immediately she stands up and says, he belongs to me, because she is allowed to take 2 people! The checker was Buff and could do nothing! That is Cologne .... Co-Operation!!! Of course, she got something from me, too! My day was saved and run with a fat grin today .... Made my Day..

Thank You!

Solidarnost je dobrovoljna socijalna kohezija, spremnost da se pomogne i dodijeli međusobna podrška unutar grupe. Ljudi su solidarni s nekime, ako ga podržavaju u njegovim uspjesima i neuspjesima te ih osjećaju kao svoje vlastite.

kohezija (lat. cohaesio) fiz. Privlačna sila između molekula istog tijela (čvrsta tijela imaju najveću, tekuća vrlo malu, zračna nikakvu koheziju); pren. veza, povezanost jednog slijeda misli i sl.

(spagos)

Emine - Fudbalsko čudo iz Bosne i Hercegovine

U sedam odigranih kola imaju gol razliku 78:0!

Pravo fudblasko čudo nam dolazi iz Mostara, a riječ je o fudbalerkama “Emine”, koje se takmiče u Drugoj ligi FBiH.

Naime u prvih sedam kola, fudbalerke pomenutog tima imaju impozantnu i nevjerovatnu gol razliku od 78:0!

U posljednjem kolu su savladale Brotnjo sa 9:0, a prije toga su recimo deklasirale Troglav sa čak 17:0.

Nema dileme da ćemo ovaj sjajan mostarski tim u budućnosti gledati u društvu najboljih, a uskoro bi i fudbalerke SFK 2000 mogle dobiti kakvu takvu konkurenciju u Premijer ligi Bosne i Hercegovine za fudbalerke.

(Haris Zilić/Sportske.ba)