Mostaru!
na slici:mostarski jasmin
Mnogo li sam obišao sv'jeta
I prešao mjesta i gradova
Al ti slična ne nađoh jarana
Mostar grade, đul-beharski
grade !
Nit ti nađoh tvojijeh
has-bašči,
Kojeno su bulbulistan pravi,
Niti li sam igdje mirisao
Ko u tebi mirisnijeg cvijeća.
Što su bašče bagdadskih emira
I po njima mirte i jasmini,
Kad nemadu ni polak milina,
Kojim tvoje obiruju bašče !?
Pa kad proljet opuči se javljat,
Ja milina onda tvojih divnih !
Srce mi se rastapa u grudim
Kad sveg toga ja se sjetim tvoga.
Često mi se uznese pameca
Te pomislim nije l' Allah silni
Za insana, roba svoga - ovdje
Nekoč eden satvorio milni !
Ne znam čemu da se više divim:
Ili tvome mirisnome cviječu,
Il po baščam' tvojim vodicama,
Il bulbulim, što poju u gajim !
Jemin smijem uzet pred svakijem
Pa se zaklet svijem na svijetu:
Da je koji bagdadski halifa
Tvoje divne poznavao krase,
On bi Bagdad pa i Širaz cvjetni
Ostavio , teb muhadžerio,
Pa po tvojim baščam' lastovao,
Lastovao, s vilam vilovao.
Kad je tako, ni čuda mi nema,
Što ja tebe ko rođeno d'jete
Silno ljubim. Ta zar kog imade,
Ko te vidi da te ne uzljubi !
Al ja tebe nad sve, nad sve
ljubim,
Ne sa tvoga cv'jeća i bulbula,
Neg sa tvoga žarkog rodoljublja,
Rodoljublja slavom ovjenčana !
by Ivan Zovko
