Josip i Anton Zimolo
Samo dva desetljeća nakon izuma fotoaparata (1839.), u Mostar je 1860. g. stigao fotograf Josip Zimolo, emigrant koji je pobjegao iz Trsta. Ubrzo je postao veoma uspješan, pa otvara svoju fotografsku radnju na Velikoj tepi i počinje predano bilježiti život i razvitak grada i Hercegovine.
Njegov rad nastavlja sin Anton. Rodio se 1866. g. u Metkoviću, jer mu je tu majka prilikom jednog putovanja zadržana u karanteni. Školovanje je završio u Mostaru, a fotografski zanat do kraja izučio u Trstu. Jedno je vrijeme imao fotografsku radnju u ortakluku s Jovanom Vlahovićem. No nije se Anton Zimolo bavio isključivo fotografiranjem. Važno je napomenuti da je bio jedan od osnivača Prvog velocipedskog (biciklističkog) društva Mostar. Pojavljuje se među prvima (1890.) kao natjecatelj biciklističkih utrka te vozi ture po cijeloj Hercegovini, sve do Sarajeva, Crne Gore, Sandžaka i Dubrovnika. Na tim natjecanjima osvojio je brojne medalje i priznanja.
No, najveći doprinos čuvanju povijesti našega grada, Anton Zimolo je ostvario iznimno velikom kolekcijom fotografija. Imao je atelje odmah pored zgrade pozorišta, u Milićevića sokaku, a na zaostalim fotografijama se izmjenjuju adrese: Stari grad, Carina 47, Brankovac 90, premda je atelje stajao uvijek na jednom mjestu – jedino su se mijenjali nazivi ulica. Međutim, osim brojnih fotografija mostarskih uličnih scena ostavio je iza sebe i ogroman broj studijskih portreta od kojih donosimo ova tri.
Treba napomenuti kako je nakon njegove smrti skupljena zbirka Zimolo, s više od tisuću negativa na staklu, koja se čuva kao izuzuetno bogatsvo u Muzeju Hercegovine.
(CidomTeam)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen