London. Ona stoji mirno, sa jednom rukom u džepu jakne, u drugoj se nalazi puhaljka kojom rutinski cilja uvis. Ali, ono što Mary Anne Smith, sa slike, cilja svojim oružjem nisu divlje životinje, već nježni spavači.
U visoko industrijaliziranoj Engleskoj radnici su morali ići u tvornicu u svaki mogući i nemogući sat. Svako ko je kasnio rizikovao je pristup smjeni, platu ili čak posao, što je značilo izvjestan pad u siromaštvo. Zbog toga su radnici angažovali takozvane budilnike, od kojih je Smith bila jedna od najpoznatijih u istočnom Londonu. Svake noći osim nedjelje ustajala je u 3 sata ujutro, hodala ulicama sa puhaljkom i ispuhivala osušeno zrno graška na prozore svojih mušterija, sve dok nije bila sigurna da ih je zveket mahunarki probudio.
Usluge od Smith bile su tražene godinama, a mnogi stanovnici istočnog Londona plaćali su joj šest penija sedmično za njene injekcije graška.
Sat budilnik pokazao se kao nenadmašna konkurencija i učinio je njen posao zastarjelim - ali tek nakon što je Maryina kćer Molly, još punih 20 godina koristila istu puhaljku da budi svoje mušterije.
(nzz)
-:-
Izum jednog od prvih budilnika pripada čovjeku po imenu Levi Hutchins iz SAD. Godine 1787. razvio je budilnik, koji se oglašavao samo u jednom trenutku. Osim toga, dnevnički zapis čovjeka po imenu Samuel Pepys sugeriše da je mehanički budilnik postojao još u 17. stoljeću.
Ipak, prvi zvanični patent za mehanički budilnik podnio je Antoine Redier, pronalazač iz Francuske, 1847. godine. On je omogućavao podešavanje vremena alarma.
Naravno, takav sat je imao i svoju cijenu, i za niske radničke plate krajem XIX i početkom XX stoljeća, bio je nezamislivo skupa stvar.
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen