Između sna i traume

Maracanaço je nacionalna bolest u Brazilu

Maracana je ponos Brazila. Davno, prije 64 godine, porazom na tom stadionu od Urugvaja, u finalu ondašnjeg Mundijala, slomljena su srca fudbalskih navijača iz Brazila. Ta trauma traje sve do danas.

Poraz u finalu ostao je urezan u sjećanju Karioka kao trauma koja traje sve do danas, iako je ta utakmica igrana 16. jula 1950 godine. Na Maracani je toga dana, pred 200 hiljada gledalaca, Urugvaj pobijedio sa 2:1 i Brazilcima iz ruka uzeo titulu svjetskog prvaka. Od tada, fudbalski navijači u Brazilu boluju od nacionalne traume, koja je u narodu već dobila ime „El Maracanaço”. Sada očekuju da će ove godine ta bolest konačno biti prebrođena.



Istorijski stadion u centru Rio de Janeira predodređen je da bude mjesto odigravanja finala i ovogodišnjeg Mundijala. Za rekonstrukciju i modernizaciju utrošeno je ni manje ni više nego 400 miliona eura. Nakon smrti troje gledalaca 1992. godine, kapacitet stadiona je sa 200 hiljada, koliko ih je bilo na finalu 1950 godine, reduciran na podnošljivijih, ali opet impoznatnih 75 hiljada sjedišta. Obnovom stadiona, porasle su i cijene ulaznica nekoliko puta. Karta za ovogodišnje finale regularno je koštala 750 eura, a na crnoj berzi već dostiže petocifrene vrijednosti.



Maracana je došla pod udar kritike stanovnika Rija. Postala je preskupa za njihove uslove života i rada. Nakon lanjskog trijumfa na Confederations Cupu, vjeruju da će mit o Maracani konačno nestati. Tada je u finalu pobijeđena Španija sa 3:0. Za fanatike i mistike među navijačima, već to je bio znak nekog predskazanja.



Ali, Španija već polako pakuje kofere za povratak kući. Da bi domaćini došli do finala, moraće u narednim utakmicama pokazati mnogo više od onog u utakmici protiv Meksika.
A što se tiče Maracanaço sindroma, tek 13. jula znaćemo koju više.
(izvor:sdz)

Priredio: Smail Špago
 

 

NovaSloboda.ba