Mostarke - Divna

Leptiri drugarice razrednice

Kad se računaju neke godine iz mladosti, obično se spominje godišnjica mature. Mojoj generaciji to je 1969. Ovdje ću se vratiti četiri godine ranije. U septembru 1965. godine krenuli smo u prvi razred elektrotehničke škole u Mostaru. U zgradu koju su tada zvali Tehnika, a i EMŠC, kako se zvala punim, zvaničnim nazivom. U zgradu, koje danas nema! Petnaestogodišnjaci, željni tehničkog znanja, izučavali smo osim tehnuičkih nauka i neke druge nauke. Razrednica nam bješe profesorica SH-HS jezika.

Drugarica razrednica.

Bila nam je razrednica dvije godine. Drugaricu razrednicu smo onog vremena smatrali za stariju, ozbiljniju, od nas sasvim malo stariju sestru.

Kasnije smo se susretali kao odrasli ljudi. Na godišnjicama. Na desetoj godišnjici 1979. godine, pa na dvadesetoj godišnjici 1989. godine. Tridesetu i četrdesetu nam je omeo rat i razbacanost po bijelom svijetu. Nadamo se barem pedesetoj.

Onda su se pojavile društvene mreže, putem interneta, kao božije davanje, da se ostvare kontakti između dragih i izgubljenih. I kad smo sa Drugaricom razrednicom ostvarili ponovni kontakt, pojavila nam se onakva, kakvu smo je poznavali. Njenim slikama, njenim platnima. Dio njenih slika i njen tadašnji već ozbiljan hobi, vidjeli smo prilikom posjeta, kad smo joj lično uručivali pozive za maturske proslave.

Dane u penziji Drugarica razrednica danas provodi uz more.

Putem facebooka često nam predstavlja svoje radove, onako, kako bivaju gotovi.

Naravno, divimo se.

Ovih dana nas obasipa bojama i letom leptira.

Leptir je znak ljubavne treme.

Baš sad, kad se osjeća miris proljeća,

zaigraju poneki leptiri u stomaku.

Ljubav je na vidiku.

Tajna ili javna.

Iskoristiću ovu priliku da leptire Drugarice razrednice pustim da lepršaju u jednom malo širem krugu.

Dai ih vidi veći broj očiju.

Nek ste nam živi, zdravi, lijepi i veseli.

Smail Špago