Proljeće

Proljeće

 

Aleksa Šantić

 

 

 

Nemoj draga da te noćas san obrva

I da sklopiš oči na dušeku mekom.

Kada mjesec zađe nad našom rijekom

I na zemlju pane tiha rosa prva...

 

Rodit će se mlado proljeće!

I svuda prosut će se miris plavih jorgovana,

I pahulje snježne padat će sa grana

U naš bistri potok što baštom krivuda...

 

Uzvit će se ljeljo nad našim Mostarom,

I svaki će prozor zasuti beharom,

Da probudi srca što ljube i gore..

 

Zato nemoj, draga, da te san obrva

Dođi, i u bašti budi ruža prva,

I na mome srcu miriši do zore...

 

(1906.)