Na inicijativu Amira dr.Pašić, predmet interesovanja za njegovu doktorsku disertaciju je bila i Kolakovića kuća, krajem 1980.tih godina predstavnici vlasti u SR BiH kupili su Kolakovića kuću od njenog posljednjeg vlasnika Zibe-Zibke, kćerke Haki bega Kolakovića i upisali je u državno vlasništvo. Pored Kolakovića kuće, bili su prateći objekti koji su vlasnički izdvojeni iz ovog kompleksa dolaskom austro ugarske vlasti, nasljeđivanjem, kupoprodajom. Danas su i oni u istom stanju, zapušteni sa više suvlasnika upisanih u gruntovnim knjigama.
Planirano je bilo od struke da bude rekonstruisana kao etno muzej, s ciljem očuvanja prepoznatljive bosanske arhitekture sa elementima orijenta .Političari je, pak, imala druge namjere s korištenjem u privatno-političke svrhe. Kolakovića musafirhana bila je jedan od najreprezentativnijih objekata bosanske orjentalne arhitekture uvrštena u listu Zavoda za Nacionalne spomenike S.R.BIH.U raskoraku struke i politike i nedostatku odluke o budućoj namjeni objekta, isti je prepušten nebrizi i propadanju.
Nakon dvostruke agresije na RBiH 1992.-1995. godine, ista je razorena granatama i pretvorena u ruševinu. Preživjele su dvije lehve ispisane bosnevijom/arebicom i danas se čuvaju u Muzeju Hercegovina u Mostaru.
Poslje dvostruke agresije na RBiH, formirana je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika države BIH. Njeni stručnjaci nakon tehničke pripreme,dokumentovane građe, izlaska na teren u periodu 2002.-2005. godina zabilježili zatečeno stanje: “od stambenog kompleksa Kolakovića djelimično su se sačuvali samo kameni vanjski zidovi objekta, koji su prekriveni rastinjem;unutar objekta je nabacana zemlja i smeće,tako da ometaju pristup objektu“.
Nacionalni spomenik Kolakovića kuća-mjesto i ostaci graditeljske cjeline nalazi se na k.č. broj 1229 i 1231, k.o. Blagaj; proglašena na 12. sjednici, održanoj 20-26. januara 2004. godine, broj odluke: 09-2-1029/03-10.
Porodica Kolaković spadala je u imućnije familije Blagaja. O njihovom bogatstvu ugledu i moći svjedoče brojni zapisi u dokumentima, imanjima Blagaja, Nevesinja, (kompleks imanja – musafirhana sa pratećim objektima, dućani, mlinice, ribnjaci, bašče, nišani u grebljima). Početak ekonomskog uspjeha ove familije vezuje se za Ali agu Kolakovića, koji je bio pripadnik posebnog roda vojske -hasećija u dvorskoj službi. Po povratku Ali age Hasečije u Vilajet Bosnu i sandžak Hersek, smjestio se u Blagaju, gdje je preuzeo svoje obaveze. Fermanom sultana Mehmeda IV, upućenom mutesafiru sandžaka Hersek 1685. godine ,saznaje se da je ćupriju u Konjicu dao sagraditi Blagajac Ali aga Kolaković –Hasečija, koji u blagajskoj Donjoj Mahali obnovi ćupriju, mekteb i han. Prema narodnoj predaji. Ali aga dio zemljišta uvakufi za centralno greblje/mezarje, a veći dio uvakufiše dvije sestre iz roda Aškraba.
Kao i svako imanje, i ovo je imalo svoj početak i kraj. Osnovao ga je Ali aga 1680.tih, nakon njega u dokumentima se pominje Ismail ef. Kolaković 1730.tih. Mehmed beg Kolaković 1778. godine kao bašbug vodi vojsku na Ozalj. ovog imanja bio je za vrijeme blagajskog kadije Mehmed Seida sin Derviša Kolakovića, koga bosanski valija Sirri Selim paša muraselom postavlja za naiba (zamjenik kadije)u Blagaju, te mu naređuje da ovu dužnost vrši od 1.redžepa 1241 hidžretske godine (1826.). Poslje, napredovanjem u službi, postaje kadija i obavlja taj posao oko tridesetak godina.1835.te dograđuje musafirhanu, koja u tom vremenu i godinama poslje plijeni pažnju rezbarijama,lehvama kompletnim enterijerom. Kompleks dobija nove zidine sa puškarnicama, velika avlijska vrata, zaštitni zid od vode rijeke Bune. Na njegovom nišanu je natpis, koji kazuje: Zaista je Allah najbolji Stvoritelj! 1310. hidžretska (1892/93.).
Mehmed Seid ef. imao je brata Mehmed bega. na čijem nišanu je natpis: Zaista je Allah najbolji Tvorac. Nema premca ovim riječima: Oprosti mi grijehe i pokrij mi sramote Svevišnji kralju.1314. hidžretska (1896/97.)
Njihova sestra Mulija preselila je na Ahiret 1311. hidžretske (1893/94.).Na njenom nišanu je poruka: Sve na ovoj zemlji je prolazno.
Mehmed Seid ef. sin Derviš Halil beg preselio je na Ahiret 13 02. hidžretske godine(1884/1885.).Na njegovom nišanu je poruka:Allahu!O Ti koji grijehe opraštaš!Posjetioče moga groba razmisli o mom stanju, juče sam bio poput tebe, a ti ćeš sutra biti poput mene.
Mehmed Seid ef. drugi sin Ibrahim Edhem ef. preselio je na Ahiret 1309 hidžretske godine(1891/92).Na njegovom nišanu je poruka:Allahu! O Ti koji opraštaš grijehe! Smiluj nam se svevišnji Stvoritelju i oprosti mi grijehe. Nadam se zagovoru od prvaka oba svijeta i pečata poslanika.
Mehmed Seid ef.imao je trećeg sina Mehmeda. Nišan trećeg sina je oštećen, dio poruke je čitljiv: Allahu! Oprostitelju grijeha! Mehmed sin Seida Kolakovića.
Brigu o imanju nakon njega preuzima Zaim beg sin Edhem efendije Kolaković. Radeći kao pbćinski Predstojnik u Blagaju ,Zaim beg Kolaković odlikovan je ordenom „Zlatni zaslužni krst“od strane Njegovog carskog i kraljevskog apostolskog Veličanstva 11. juna 1880. godine što je i objavljeno u listu Bosansko=Heregovačke novine u Sarajevu od 30.j una 1880 godine. Zaim beg je preselio na Ahiret 1896/97. godine. Jedna od sačuvanih priča objavljenih u knjizi Blagajske priče pod nazivom „Mudrost Derviša“ odnosi se na Zaim bega. Natpis uklesan na njegovom nišanu/bašluku bosnevijom/arebicom u prevodu na bosanski jezik kazuje: “On je vječni Tvorac. O ljudi, imao sam mnogo želja, ali me od njihovog ispunjavanja spriječila sudbina, pa neka se čovjek boji Allaha i čini dobro za života“…
Na nišanu njegovog sina Jusufa, koji je preselio na Ahiret prije oca 1311. po hidžri 1893/94. natpis kazuje: “Da sam ptica pa da poletim u dženetski vrt“.
Nišan njegovom drugom sinu Husni-begu 1877-1943- podigao je Ragib sin Husni-bega.
Nišan njegove kćerke Hajrije, koja je preselila na Ahiret 1879. godine nalazi se u velikom mezarju.
Sljedeći iz ove loze, Hakibeg Kolaković 1858-1943. ima nišan uz Sultan Sulejmanovu džamiju.
Ahiret Haki beg Kolaković je 22.5.1943.godine u svojoj 80.toj godini života preselio na ahiret. Za svoga života bio je načelnik Blagaja skoro 40. godina. Bio je prisan saradnik muftije Džabića iz vremena borbe za vjersko-prosvjetnu autonomiju. U JMO (Jugoslovenska Muslimanska Organizacija) jedno vrijeme bio je podpredsjednik i blizak saradnik dr. Mehmeda Spahe. Pored političkog angažmana, bio je aktivan u vakufskoj organizaciji, radio je kao podpredsjednik Vakufskog sabora za Bosnu i Hercegovinu. Istovremeno, bio je i predsjednik kotarskog vakufskog odbora u Mostaru i predsjednik džematskog medžlisa u Blagaju. Skoro do svoje smrti, bio je aktivan član Gajreta-od formiranja bosanske-kasnije muslimanske čitaone kao njen član, predsjednik, špčasni predsjednik.
U braku sa Devlom V.Softić 1877-1959. rodio se sin Ilijaz, kao dječačića ujelo ga je bijesno pseto, nakon čega je preselio na Ahiret, i dvije kćeri Ziba 1911-2001. i Aiša.Haki beg Kolaković je imao dva brata Hasana i još jednog koji su umrli mladi.
Rudarski inžinjer Ragib Kolaković sin Husni bega 1906-1969 godine bio je aktivan u životu Blagaja. Godine 1933. organizovao je mevlud i svečanost suneta na kome je osunećeno 70.toro djece u jednom danu. Bio je i pisma, kojim svjedoči o četničkim zločinima u Foči i selima oko nje. Kao partizan je sahranjen uz počasni plotun ispred sultan Sulejmanove džamije.
Prema potrebama vremena i vlasnika, kompleks je dograđivan,uređivan.U svom, imao je selamluk i haremluk. Na samom prilazu kući bila je avlija-saračhana, u kojoj se držala stoka. Pored ahara/štale sa sjenikom, u drugom djielu bila je mutvak/kuhinja uz musafirhanu, potom kuća sa ćoškom, hajat, avlija cvjetna, sa šimširima (s posebnom pažnjom rezanim) za hladovanje unutar kružno posađenih stabljika. Od svog nastanka do danas, kompleks Kolakovića kuće bila je predmet interesovanja ljudi, putnika, umnih i mudrih. Posljednja veća intervencija popravke kuće bila 1954. godine, kad je popravljana krovna konstrukcija i mijenjane dotrajale grede.
Kompleks ove kuće je ispod blagajske čaršije,niz „Čustinu“ulicu do desne obale rjeke Bune u tzv.“Carskoj mahali“.
Pripadao je tipu aristokratske/plemićke kuće iz osmanskog perioda. Po svojoj vrijednosti predstavlja i postavlja visok standard stambene kulture življenja kao gradska kuća sa ćoškom/čardakom na spratu sa više soba i otvorenim hajatom. Bila je poznata i interesantna po bogatstvu rezbarije u drvetu, sa brojnim dekoracijama koje su krasile stubove, vrata, grede nad prozorima, dolafe i musandere. Istraživači zabilježiše sedam natpisa na staroosmanskom jeziku i njihovim prevodima na bosanski jezik.
Pri samom ulazu u prizemlju uklesana u kamenu hidžretska godina 1251 (1853)
Na vratima velikog ćoška s vanjske strane: “Ja Hafiz-Ja Hafiz.Hvala Allahu na njegovim blagodatima.“
Na dva dolafa u najvećoj prostoriji su natpisi:
“Hvala Allahu na njegovim blagodatima“
„O Plemeniti(Bože) koji si u svojoj dobroti jedinstven,budi nam pomoćnik posredstvom gospodina Muhameda (Vjerovjesnika).“
Nad vratima malog ćoška je zapis:“Ja Allah (O Bože),Ja Muhammed,Kullema dehale alejha Zekerija el-mihrabe
Ostala troja vrata imaju zapise:
Ja vahid,ja ehad.Utječemo ti se..
Ja hajju ja kajjumu.Selamun…“godina 1251 (1835)
O vječiti Stvoritelju!Otvori nam najljepša vrata,jer si ti onaj koji otvaraš svaka vrata.“
Bogatstvo ornamentike, kombinovanje našeg kamena i drveta, svrstaje ovu kuću u sam vrh kulture stanovanja i bosanske arhitekture s primjesom Orijenta. Kuća koja je i privlačila pažnju zaslužuje da se oko nje okupi bar jedan investitor sa ljudima od struke, pa da ponovo zasja kao turistički, etno stambeni muzej na ponos Blagaja. Za početak, kao inicijativa, vrijedilo bi ukloniti divlje rastinje i korov, kako bi parcela postala čista, pristupačna potencijalnim investitorima,koncesorima. Svakako je breme inicijative na ljudima u vlasti i lokalnoj zajednici.
Nišani Kolakovića u Blagaju
Mezarje/Greblje uz Carsku ili Sultan Sulejmanovu džamiju pripada članovima ove familije s izuzetkom jednog nišana bez natpisa pod kojim je sahranjen šejh tekije Muhamed Hindi, koji je umro 1876. godine. Nakon smjene ranijeg šejha hadži hafiz Ahmeda, postavljen je krajem 1860.te, a zvaničnim dekretom potvrđen 1862. godine, u kome stoji njegov puni naziv Muhammed Belučistanli Hindi (Belučistan-tada dio Indije,otud naziv Hindi-Indijac).
U ovom mezarju sahranjeni su: omilovani gradonačelnik Zaim beg sin Edhem efendije Kolaković. Fatiha. Godina 1314 (1896/1897), pomilovani Jusuf beg sin Zaim bega Kolagi zade (Kolaković).Fatiha. Godine 1311 (1893/1894), Kolaković Z.(Zaima)Husni beg rođen 1877-1943.Spomenik podiže sin Ragib, omilovani Mehmed beg sin Derviš bega Kolaković. Fatiha 1314 (1896/1897.). Kolaković H.(Husnije) Ing.Ragib 1906-1969. rudarski inžinjer, koji je prilično aktivan u životu Blagaja. Jednom prilikom je organizovao sunet 70-toro djece u Blagaju. Bio je svjedok brojnih ubistava na području Foče od strane četniks i njihovih jataka. O istim je napisao izvještaj i dostavio nadležnim. Pomilovana Ziba kćerka hadži Zulfikar bega Rizvanbegović. Godine 1327 (1909/1910). Pomilovana Mulija kćerka Derviša Kolakovića. Fatiha za njenu dušu. Godine 1311(1893/1894). Pomilovani Mehmed Seid sin Derviša Kolakovića. Fatiha za njegovu dušu. Godine 1310 (1892/1893). Pomilovani Derviš Halil beg sin Seid Mehmeda efendije Kolakovića. Godine 1302 (1884/1885). Pomilovana i oproštena Kulsuma kćerka Muharem bega Ljubovića. Fatiha za njenu dušu. Pomilovani i oprošteni Ibrahim Edhem efendi sin Seida Mehmed efendije Kolakovića. 1309 godina (1891/1892). Pomilovani Derviš sin Mehmed bega Kolakovića. Fatiha. Godine 1314 (1896/1897). Mehmed sin Seida Kolakovića. Pomilovani Mehmed Abduseid. Dječiji bez natpisa. bez natpisa-pripada jednom od šejhova u tekiji Muhammed Belučistanli Hindi (Belučistan-tada dio Indije,otud naziv Hindi-Indijac) umro 1876 godine. išan Haki bega Kolakovića 1858-1943 bivšeg gradonačelnika Blagaja (nišane podigao njegov unuk Nizam Vilić sin Zibe-Zibke Kolaković.
Priču koja slijedi kazao je Nizam Vilić, unuk Haki bega.
Haki beg Kolaković iz čuvene i moćne porodice u Blagaju nasljedio je musafirhane, popratne objekete, bašću na dnu danas Čustine ulice tik do vode rijeke Bune. Imao je u dvorištu svoje kuće nekoliko ćurki i jednog ćurana. Kuća i avlija bile su opasane velikim zidom, tako da je navedena živina mogla ćukati po bašči i avliji bez bojazni da će otići van zidina.Sa druge strane velikog zida, posjed je imao Osman Šarić, koji je bio lošijeg imovinskog stanja, imao je pijevca kojim se baš, baš ponosio. Pijevac je bio u dobroj kondiciji i svojim zvonkim glasom svakodnevno je kukurikao da se zna ko je domaćin među kokošima.S druge strane zida, ćurlikao je ćuran Hakibegov na isti način dajući do znanja ko je glavni u njegovoj avliji.
Jednog dana pijevac Osmanov preleti iz bašče na zid, sa zida u Hakibegovu avliju.U žestokom obračunu sa ćuranom, izišao je kao podjednik.Osman koji je dobro poznavao ćud svog komšije već pomenutog Haki bega vidjevši šta se zbilo na mah se prepade, skonta da je bolje da on sam ode u čaršiju gdje je, po običaju sjedio Haki beg u kafani kontajući bolje da mu ja odmah to prenesem nego kakav dušmanin. Tek što je pristigao u čaršiju, ulazeći u dućan nazva selam Hakibegu;
Jesi li za kahvu Hakibeže?
Jesam.
Kahvedžijo ponesi dvije kahve ,reče i sjede preko puta Hakibega.
Koje dobro Osmane?
Nije dobro Hakibeže, ubila me šteta, pa svratio pošto se ti razumiješ u te stvari da me uputiš.
Eto ,tvoj ćuran ubio je mog pijevca maloprije kraj vode, pa ne znam šta ću?
Eh moj Osmane, ko će biti kadija živini?
Tako je kako je, isto bi bilo da je tvoj pijevac ubio mog ćurana.
Ne bi ti meni ništa platio baš kao što neću ni ja tebi.
Tako i jes moj Haki beže, moj je pjevac ubio tvog ćurana,pa mi je pao kamen sa srca kad si mi ovo lijepo objasnio.
U velikom mezarju/greblju iznad blagajske čaršije je sarkofag koji pripada Ali agi Kolakoviću, koji je Hasećija -pripadnik odabrane vojske na dvoru sultana.
Oko ovog sarkofaga je omanji kameni zid sa svake strane kojim je ograđen. Unutar ovog prostora je nekoliko nišana bez natpisa, a pripadaju članovima njegove familije. U brojnim spisima Kolakovići se pominju sa titulama hasećija,beg, aga, spahija, ing.. Bisli na visokim položajima i bliski vladajućim strukturama i u vlasti zadnjih 300 godina.
Na zadnjem nišanu uklesana je cvijetna rozetna iznad sarkofaga.
U ovom ograđenom dijelu ima nekoliko nišana bez natpisa.Uz ovaj ograđeni dio su nišani sa natpisom bosnevijom/arebicom (prilagođenoj bosanskom govoru) i hidžretskom godinom;
Kolaković Ibrahim,sin Asim bega 1876. godina.
Kolaković Asim sin Haki age 1925. godina.
Kolaković Hajrija,kći Zaim bega 1879. godina.
Malo dalje od ovih nišana su nišani:
Kolaković Devla rođ.V.Softić 1877-1959
Kolaković Ziba 1911-2001
Kolaković Munevera 1932-1993 – žena Rezalije
Kolaković Zulfe Rezalija 1922-1996
Jedan od posljednjih živih nosilaca ovog prezimena u Blagaju je Zaim Kolaković sin Rezalije.
Iz porodice Kolaković porijeklo vuče otac Azre Kolaković, muzičarke iz Bihaća, poznatijae kao Dona Ares (1.1.1977.-2.10.2017.)
Mezarje/Greblje u mahali Galičići
Nasljednici Đanke Kolakovića, koji su uzeli prezime Đankić, imali su posjede u mahali Galčići. Neki od njih su preselili u Mostar. Neki od njih su sahranjeni u mezarju mahale Galičići bez uklesanih natpisa na nišanima, neke je odnjela bujica 1917. godine,preživjeli nišani sa natpisom su:
Hadži Alija Džankić,sin Abdulahov 1273/1856 god.
Đankić Fatima(kći Ramazana Kajana) žena Abdulaha Đankića
Đankić Zulfikar sin hadži Abdulah age 1324/1906/7 god.
Đankić Aiša žena Zulfikar age 1875-1939 spomen dižu unuci
U spisima se pominju;
Muhamed beg Kolaković kod koga su odsjeli neki od svatova iz Počitelja.
Osman ef. Kolaković imam u sultan Sulejmanovoj džamiji
Mustafa Kolaković svjedok na sudu 1729 godine
Mehmedbeg Kolakovića 1778 godine kao bašbug vodi vojsku na Ozalj regrutovanu u bosanskim tvrđavama
Ibrahim Kovačoglu (Kovačević), sin Ibrahimov iz Carske mahale (Blagaj), vjenčao se je, preko svoga zastupnika Salih spahije Čuste iz spomenute mahale, sa punodobnom djevojkom Ummi Đulsumom Kolakoglu (Kolaković), kćeri Alije, berbera (brice), iz mahale Galčići, koju je zastupao Munla Emin, sin Ibrahim-agin iz Carske mahale. zastupanje njena zastupnika posvjedočiše: Sulejman Hadžiselimović iz Mostara i Ahmed Dizdarzade iz Blagaja. Vjenčali su se sporazumno u 10.000 akči mehri muedžela. Brak je sklopljen 12. safera 1206./1791./ godine.Svjedoci:Ibrahim-aga Dizdarević,Hasan Fazlija Buljubašić,Munla Mehmed,sin Zulfikar ef.
Ismail Kolaković 1732 godine
Zulfikar Kolaković,sin Omer spahije iz mahale Galičići vjenčao se je,preko svoga zastupnika brata mu Alije berbera,sa Hatidžom,kćerkom Mehmed spahije koju je zastupao Mustafa spahija,sin Ibrahim spahije. Ovo su posvjedočili:Munla Džafer,sin Mahmud agin i Munla Ahmed,sin Zulfikar spahije.Mehri muedžel je18.000 akči. Brak je sklopljen 2o.rebia I 1196 (1782) godine.Svjedoci:Mehmed ef.,imam,Ibrahim ef. Puzić,Munla Mustafa, poslužitelj i Mustafa,muzur.
Ibrahim,sin Ahmedov iz Gabele vjenčao se je,preko svoga zastupnika Muharema,sina Hasanova iz Gabele,sa Hatidžom Kolaković,kčeri Ibrahimovom iz mahale Galičići koju je zastupao Ali spahija.Ovo su posvjedočili :Ali spahija,sin Omer spahije i Mehmed,sin Mustafa bašin.Mehri muedžel je 12.000 akči.Brak je sklopljen 29.ševala 1186 (1772) godine.Svjedoci:Mahmud,ajan,Hasanbeg Lašić,Munla Ahmed Omerhodžić.
Jusuf baša,sin Ibrahimov iz Hasanove mahale vjenčao se je,preko svoga zastupnika Zulfikar baše Kovačevića iz Carske mahale, Alijjom kćeri Timur baše Kolakovića iz,mahale Galičići koju je zastupao spomenuti joj otac. Ovo su posvjedočili:Ahmed Šemrd,sin Mehmedov i Mustafa,sin Salihov iz carske mahale. Mehri muedžel je, 12.ooo akči.Brak je sklopljen 21.ševala 1183(177o)godine.Svjedoci:Hasanbeg Lašić,Džafer baša Šestić iz Mostara.
Kolaković Djihan 1772
Korištena literatura:
Zapisi-sidžili, blagajskih kadija/sudija Hivzija Hasandedić
Prevodi nišana iz blagajskih greblja
Amir Pašić 1989.
Iz dnevne štampe u vremenu Austrije,Kraljevine SHS,SR Jugoslavije
Blagajske priče Šućrija Čusto
Priče nasljednika-usmena predaja
Islamska epigrafika BIH,Mehmed Mujezinović 1982.
Džemal Ćelić Mostovi u SR.BiH 1976.
Ustupljene fotografije Muzea Hercegovina, udruženju građana CIDOM, Izet Čusto
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika 2004.
Šućrija Čusto
(NovaSloboda.ba)
Kompleks Kolakovića kuće u Blagaju - Nova Sloboda
