Iz svijeta – Slike edmice

 

Na ivici

Čak i u normalnim vremenima, pored jakne za kišu i kamere, uvijek je potrebno mnogo hrabrosti da se upustiš na drvene staze koje vode do ivice vodopada Iguazú. Rijeka ovdje pada u mnogo malih i velikih vodopada do 82 metra dubine. Smješteni na granici između Brazila i Argentine, moćni vodopadi su jedno od prirodnih čuda kontinenta. Međutim, nakon obilnih padavina u regiji, količina vode se dramatično povećala sve dok staze nisu čak morala biti zatvorene iz sigurnosnih razloga. Sada su ponovo otvorene - barem za one koji se ne plaše grgotanja, huke i šuštanja.

Svi protiv jednog

Ima ih na hiljade. A njihovi transparenti govore da pozivaju na raspuštanje Stranke moći naroda predsjednika Yoon Suk-yeola. Masovne demonstracije kojima je Seul svjedočio prošle sedmice najavile su kraj nacionalne krize koja potresa Južnu Koreju od početka mjeseca. Yoon je 3. decembra proglasio vanredno stanje u veoma dramatičnoj noći, iz unutrašnjo - političkih razloga. Nakon sati straha i masovnih protesta parlamenta i stanovništva, došla je prekretnica i Yoon je morao da se povuče. Zahtjevi demonstranata sada su također usmjereni na njegovu smjenu - koju je parlament izglasao ubrzo nakon toga.

Užas i nada

Da bi živjela u miru, Sirija se mora suočiti sa svojom prošlošću. Kako se država treba nositi s mnogo užasa? Hoće li mir potrajati? Mnogi ljudi to pitaju. "As-Suriyin yad wahid", viču na proslavi pobjede - Sirijci su ujedinjeni kao jedno. Ali svi znaju: do prije nekoliko dana stvari su bile potpuno drugačije. Režim je decenijama suprotstavljao ljude jedne drugima na najokrutniji način. Strah jednih od drugih im je u kostima.

“Vraćamo se”: porodica Modamani ispred ostataka džamije nasuprot njihove kuće u jugozapadnom Damasku, je jedan od mnogobrojnih znakova nade.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Sportska 2024. godina u BiH

 

Sportska 2024. godina u BiH bila je u znaku Lane Pudar, Ismaila Barlova, Lejle Njemčević, Elvedine Muzaferija, košarkaša, paraolimpijaca...

Bosanskohercegovački sportisti u olimpijskoj godini, iako su ostali u krugu zemalja koje do sada nisu osvojili olimpijske medalje, mogu biti zadovoljni postignutim rezultatima.

Na najvećim međunarodnim takmičenjima i turnirima širom svijeta, Paraolimpijskim igrama, evropskim i svjetskim prvenstvima, kao i regionalnim takmičenjima, bh. sportisti osvojili su brojne medalje.

U svijetu sporta ovu godinu obilježile su Olimpijske igre u Parizu, na kojim je Bosnu i Hercegovinu predstavljalo pet sportaša i sportašica. Najbolji i plasman zabilježila je džudistkinja Larisa Cerić, koja je u svom trećem olimpijskom nastupu osvojila sedmo mjesto u kategoriji više od 78 kg, dok je naša najveća nada Lana Pudar postigla 12. rezultat u kvalifikacijama utrke na 200 m leptir. Iako nije ostvarila željeni plasman u Parizu, 18. godišnja Mostarka je u fabruaru na Svjetskom prvenstvu u Dohi ostvarila jedan od najvećih uspjeha u karijeri osvajanjem bronzane medalje u trci na 200 metara leptir, a na EP-u u Beogradu okitila se srebrom, zbog čega je treći put zaredom izabrana za najbolju sportašicu naše zemlje.

Nakon Olimpijskih igara, u Parizu su uslijedile Paralimpijske igre, na kojim su bh. sportisti osvojili dva srebrena odličja. Očekivanoj medalji reprezentacije BiH u sjedećoj odbojci pridružio se sjajni 13. godišnji paraplivač iz Sarajeva Ismail Barlov s osvojenim srebrom u disciplini 50 m prsno.

Biciklistkinja Lejla Njemčević završila je svoju najbolju sezonu kao druga biciklistkinja svijeta. Između ostalog, uspjeh karijere je ostvarila na Evropskom prvenstvu u Danskoj, na kome je zauzela drugo mjesto na ravničarskoj stazi. Bila je to prva medalja u istoriji bh. biciklizma s Evropskog prvenstva. Na trkama Svjetskog kupa, Njemčević je zauzela drugo mjesto na otvaranju sezone na trci kupa u Češkoj Republici. Na drugoj seriji Svjetskog kupa u Francuskoj, upisala je do tada najuvjerljiviju pobjedu, dok je u posljednjoj trci Svjetskog kupa u Lake Placidu osvojila treće mjesto. U ukupnom poretku Svjetske serije, najbolja bh. biciklistkinja zauzela je drugo mjesto.

Njemčević je u karijeri dva puta osvajala Svjetsku maraton seriju, ova sezone osvojila je i svoju 21. titulu državne prvakinje, a upisala je ukupno četiri pobjede na UCI utrkama.

Najbolju sezonu u karijeri zabilježila je i alpska skijašica Elvedina Muzaferija. Dvadesetpetogodišnja Visočanka u ukupnom poretku Svjetskog kupa u superveleslalomu i spustu osvojila je 23. odnosno 24. mjesto, a pored toga bila je četvrta u super-G utrci Svjetskog kupa u švicarskoj Crans Montani, gdje ju je samo 10 stotinki sekunde dijelilo od podijuma. Sjajne nastupe u prošloj sezoni, Muzaferija je zaokružila i pobjedom u trci Evropskog kupa, takođe, u Crans Montani, kao i nastupom u finalu Svjetskog kupa među najboljim skijašicama svijeta u austrijskom Sallbachu.

Po tradiciji, najbolje rezultate bh. sportisti postižu u borilačkim sportovama. S Evropskog prvenstva u taekwondou u Beogradu, predstavnici Bosne i Hercegovine vratili su se sa tri medalje – Džejla Makaš izborila je srebro, dok su bronzani bili Ada Avdagić i najbolji sportista naše zemlje u zadnje tri godine Nedžad Husić.

Bosanskohercegovački karatista Anes Bostandžić na Evropskom seniorskom prvenstvu u Zadru osvojio je bronzu, dok je na Svjetskom prvenstvu za mlađe seniore (U21) u Veneciji izborio srebro. Uspješan nastup bh. karatea na istom takmičenju u Italiji upotpunile su Marina Kurteš i Emina Sipović osvajanjem srebrne, odnosno bronzane medalje.

Mladi bh. karatisti sezonu su otvorili izvarendim nastupom na EP za kadete, juniore i mlađe seniore U21 u Tbilisiju. Naš tim u glavnom gradu Gruzije osvojio je četiri zlatne medalje – Ali Arnautović, u kadetskoj konkurenciji, te mlađi seniori Emina Sipović, Anes Bostandžić i Bekir Grabus.

Odličane rezultate ostvarile su juniorke Ajla i Nejra Sipović, osvajanjem srebrne i bronzane medalje u juniorskoj konkurenciji.

Džudisti i džudistkinje i u ovoj godini po rezulatima su bili u vrhu domaćeg sporta, a ovaj sport dao je i dvije olimpijke. Uz Larisu Cerić, BiH u Parizu uspješno je predstavljala i Aleksanda Samardžić, koja je ove godina osvojila bronzanu medalju na Grand prix turniru u Austriji, kao i zlato na Evropskom kupu u Sarajevu.

I kik bokseri se mogu pohvaliti dobrim rezultatima. Na EP-u, održanom u novembru u Atini, osvojili su devet medalja – dva srebra i sedam bronzi, a titule evropskih viceprvaka izborili su Albert Ugrinčić i Jasmina Merdić.

Najbolji bosanskohercegovački teniser Damir Džumhur, takođa, može biti zadovoljan nastupima u ovoj godini, koju je završio na 83. mjestu ATP liste, nakon što je osvojio četiri Cahllenger turnira u Barletti (Italija), Ostravi (Češka), Zagrebu i Maiji (Portugal). Veliki uspjeh za bh. ženski tenis postigla je 14. godišnja Tea Kovačević, koja je još jednom oduševila svijet tenisa, osvojivši završni Masters U-16 u Monte Carlu. Nakon titule evropske prvakinje U-14, ova mlada zvijezda potvrdila je talenat savladavši starije protivnice na putu do novog trijumfa.

U ekipnim sportovima, uz reprezentaciju BiH u sjedećoj odbojici, istorijski uspjeh ostvarili su fudbaleri banjalučkog Borca, koji su izborili nastup u osmini finala UEFA Konferencijske lige, gdje ih na proljeće očekuju dueli sa ljubljanskom Olimpijom sa realnim šansama da prođu dalje i tako ponovo ispišu istoriju.

Muška košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine, predvođena zvijezdom madridskog Reala Džananom Musom, na korak je do plasmana na Evropsko prventvo, nakon što je u kvalifikacijama u prepunoj Skanderiji u revanšu savladala direktnog konkurenta Hrvatsku s ubjedljivih 110:90 i tako nadoknadila zaostatak iz prvog susreta u Zagrebu od 13 poena.

Rukometaši BiH, takođe, imaju dobru priliku da četvrti put zaredom izbore nastup na EP. U dva susreta kvalifikacija zabilježili su poraz od Islanda i pobjedu protiv Grčke i s optimizmom očekuju nastavak kvalifikacija u kojim ih u martu naredne godine očekuju odlučujući dueli sa Gruzijom. 

Fudbalska reprezentacija BiH, nakon serije slabih rezultata u ovoj godini, u martu otvara novi ciklus kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, koje će se 2026. godine održati u Kanadi, SAD i Meksiku. Fudbaleri BiH igraće u grupi s Austrijom, Rumunijom, Kiprom i San Marinom. U uvodnom susretu kvalifikacija, izabranici selektora Sergeja Barbareza 21. marta gostuju u Bukureštu selekciji Rumunije.

(Fena)

(NovaSloboda.ba)

Prije 47 godina – Otišao Čarli Čaplin

 

Ikona Filmske umjetnosti, jedan od najvećih režisera i glumaca Čarli Čaplin, nezaboravno tužna i urnebesno smiješna skitnica Holivuda, umro je 25. decembra 1977. godine.

U SAD je stigao iz Evrope 1910. i počeo da igra u filmskim burleskama Maka Seneta, ali se brzo osamostalio i stekao svjetsku slavu originalnim likom sentimentalnog klovna - skitnice.

Njegov humanizam, izgrađen u vrijeme teške mladosti - izražen likom dobroćudne skitnice Čarlija - učinio je da svima postane jasna snaga filmskog govora i njegova moć u afirmaciji univerzalnih ljudskih vrijednosti.

Mada nikad nije propovijedao radikalizam bilo kojeg oblika, njegov filmski opus bio je dovoljan razlog da ga godinama progoni šef FBI Edgar Huver, a u vrijeme antikomunističke histerije u SAD postao je žrtva američkog republikanskog senatora Džozefa Makartija, pa je 1952. emigrirao u Švajcarsku, gdje je i umro.

Snimio je 75 kratkih i dugometražnih filmova, a 1972. dodijeljena mu je nagrada "Oskar" za životno djelo.

Najpoznatiji Čaplinovi fililmovi su: "Idila u polju", "Pasji život", "Mirna ulica", "Hodočasnik", "Dječak", "Potjera za zlatom", "Cirkus", "Svjetlosti velegrada", "Moderna vremena", "Veliki diktator", "Gospodin Verdu", "Jedan kralj u Njujorku", "Svjetlosti pozornice", "Grofica iz Hong Konga"....

Čaplinov život, kao i smrt, obilježili su neobični događaji koje je ponekad sam inicirao, a ponekad se radilo o spletu okolnosti.

Jednom prilikom, Čaplin je, iz zabave, osvojio treće mjesto na izboru za osobu koja "najviše liči na Čarlija Čaplina".

Rođen je četiri dana prije Adolfa Hitlera 1889. godine. Kasnije ga je glumio u filmu "Veliki diktator".

Tu urnebesnu crnu političku satiru, u kojoj genije filma ismijava nacističkog vođu, gledao je i sam Hitler, ali nije mogao da izdrži, pa je, prema svjedočenjima saradnika, bijesan napustio privatnu projekciju prije kraja.

Zbog sumnje da je komunista, njegovi otisci uklonjeni su sa holivudske staze slavnih i kasnije "izgubljeni".

Čarli Čaplin nikada nije postao građanin SAD i protjeran je 1953. zato što je odbio američko državljanstvo.

Bio je prvi glumac koji se pojavio na naslovnoj strani magazina "Tajm" u julu 1925.

Četiri godine nakon njegove smrti, Ljudmila Karačkina, astronom iz Ukrajine, nazvala je asteroid po njemu – "3623 Čaplin".

Kraljica Elizabeta Druga proglasila ga je vitezom.

Čaplinova kćerka Džeraldina Čaplin glumila je njegovu majku u biografskom filmu "Čaplin" iz 1992.

Lopovi su iskopali tijelo Čarlija Čaplina i pokušali da dobiju otkup za njega, ali su uhvaćeni...

Kada je Čaplin upoznao naučnika Alberta Ajnštajna rekao mu je: "Ljudi meni aplaudiraju jer me razumiju, a tebi jer te - ne razumiju".

Američki producenti tog doba tvrdili su da je Čaplin bio inspiracija Voltu Dizniju prilikom osmišljavanja lika Mikija Mausa.

(msn)

(spagos)

Magične stijene

 

Zimski solsticij. Stotine ljudi ponovo su proslavile najkraći dan u godini - na 11,5 stepeni i kišom u južnoj Engleskoj. Porijeklo Stonehenge datira iz 3. milenijuma prije nove ere. Novo istraživanje naučnika sa Londonskog koledža i Univerziteta Aberystwyth tumači krug kao simbol jedinstva: 60-tonski oltarski kamen donijeli su u Wiltshire kao poklon neolitski Škoti, a 80 "bluestones" iz Craiga Rhos-y-Felina od Velšana. To čini Stonehenge jedinstvenim među 900 britanskih kamenih krugova. U stvari, skoro polovina ljudi sahranjenih oko svetilišta dolazila je iz udaljenih krajeva.

(welt)

(NovaSloboda.ba)

Vrijeme sabiranja i oduzimanja

 

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu novasloboda.ba dana 26. decembra 2024. godine, autor je Esad Kučević)

Esad Kučević: Ulcinj – sportska riječ godine

Pogledajte, semafor.

Očekivanje se obistinilo.

Na izmaku 2024. godine, poslije neizbježnih sabiranja i oduzimanja, u izboru sportskih laureata, gotovo na svim rang-listama, slavodobitnici u međunarodnoj konkurenciji su olimpijski šampioni.

Igre u Parizu obilježili su Mondov skok s motkom, lagodni, hladnokrvni i tihi pucnji bez opreme turskog para Jusufa Dikčea i Ilajde Tarhan, koje je čula čitava planeta, trijumfalni povratak američke gimnastičarke Simon Bejls, sa tri zlatne i jednom srebrnom medaljom, pakistanski prvi i najsjajniji ponos Aršad Nadim, vanserijski rekorder u bacanju koplja…

Ima, još, nezaboravnih olimpijskih strasti.

Alžirska bokserka Iman Helif, u borbi sa viškom muških hromozoma, dva srca azerbejdžanke Jajlagul Ramazanove, koja su u gravidnom stanju kucala kao jedno, pri savršenom pogađanju mete, nedodirljiva američka plivačica Kejti Ledecki, devetostruka olimpijska prvakinja, peti put zaredom zlatni kubanski rvač Mihain Lopes Nunjez, specifična dremka gimnastičara Stivena Nedoroščika, magijski realne naočari i amajlija plišanog slona južnokorejske gimnastičarke Kim Jeji…

Njihovi momenti osvojili su pažnju čitavog dunjaluka. Onda su pod najezdom digitalne revolucije svjetski i olimpijski rekordi, metri, sekunde i pobjednički golovi, kao po inerciji i gotovo istovremeno, iz statističke dokumentacije, postali tema sviđanja, dijeljenja i tvitova.

Ni to nije sve. Iz Pariza u penziju su otišli britanski teniser Endi Mare, najnoviji trener Đokovića i legendarni španski košarkaš Rudi Fernandez, prvi i jedini u istoriji igre pod obručima sa šest učešća na završnom turniru Olimpijskih igara.

Naravno, nije sve, u jednini. Među sportskim vijestima koje su obilježile 2024. godinu su: Bostonov 18. šampionski pohod u NBA ligi i sedmi povratak Panatenaikosa na košarkaški vrh Evrope, četvrta titula fudbalera Španije, posle dominacije na Evropskom prvenstvu u Njemačkoj, Italija je na teniskom tronu u ekipnoj konkurenciji, košarkaš Nikola Jokić, popularni “džoker” je treći put najkorisniji igrač NBA lige, neočekivani transfer u Formuli 1, prelazak britanskog vozača Luisa Hamiltona iz Mercedesa u Ferari…

Najzad i zvanično: bik je podvio rogove i holandski dubl poslao Nadala u legendu, švedski altetičar Armand Duplantis, deseti put oborio sopstveni svetski rekord u skoku motkom, poslije preglasavanja sudija Ukrajinac Oleksandr Usik je pobijedio Tajsona Fjuria i postao apsolutni prvak svijeta u boksu, ukrajinska atletičarka Jaroslava Mahučih oborila je svjetski rekord u skoku uvis, nova dinastija Kanzas Siti čifsi osvojili su 58. izdanje Superboula, njemački fudbalski trener Klop je iznenada, poslije devet sezona, napustio Liverpul, trkom za Veliko finale u Abu Dabiju – Noris donio slavlje Meklarenu, dok je Ferstapen u senci sa titulom u rukama…

Na kraju fantazija o (ne)pogrešivosti: Osamnaestogodišnji Indijac Gukeš Domaradžu postao je najmlađi šampion svijeta u šahu, pošto je pobijedio branioca titule Dinga Lirena iz Kine…

I tako dalje. Ima još valjda, nade za nas. Bar dok ima šanse i prkosa u nama. U povjerenju, ima nas još, kao što ima ulja u svići, što bi rekli Dalmatinci.

Ima još i vremena. Iako u neizvjesnoj potrazi za srećom, koja nije blagorodni cilj, nego način života, ni za jednu životnu stazu ne postoji vodič, nego je svaki puteljak avantura, a ne izuzetak. Naročito, kad u valceru emocija i uspomena sa istorijskom dubinom, sretan epilog (p)ostane tetovirani happyend mudrog iskustva. Ovjekovječen u memoriji:

„Nema više vremena, za bilo šta. Nema vremena, 45:38. Vujović, Vujović… Evo šansa. Gol, gol… Ljudi, pa je li to moguće? Ludnica, šta je ovo? Šta će se ovo dogoditi?

3:2. Ko, ko, ko… Pa, ljudi, šta je ovo? Šta je ovo?. Radanović, Radanović, Radan…Radanović. Pa, je li to moguće, ljudi moji, kakva sreća. Ma, je li to moguće? Tresu se tribine…“

Bog je mašta, Bog je maštar. Međutim, u Splitu preokret, poslije šokantnog vođstva Bugara, izjednačenje Sušićevim velemajstorskim simultankama. Ali, 2:2, ne odgovara nikome. Ni nama, ni Bugarima, već Vels ide direktno u Pariz, ako se u poslednjih 20 minuta, u nokaut završnici, ne riješi pitanje pobjednika. Poslije tri stopostotne šanse Bugara, oči u oči su Rade Zdravkov i Zoran Simović, ali Čoče iz Kruševca  hvata živu loptu i degažira daleko, do Zorana Vujovića…

I tako. Ponovo i iznova. Po ko zna koji put, u nezaboravnoj špici, bezmalo i neutješno, stameni Mladen Delić se malokrvno odjavljuje od azurne beskonačnosti. Dok se u magnovenju, u meandrima tišine, smjenjuju vitalni inspirijum i ekspirijum. Do ostrašćene brzopletosti i povratka.

Zato, itekako, ima vremena, tako mi imena. Ima vremena za našu karmu, za akciju i reakciju, za uzročno-posljedično sazrevanje, za sjetve i žetve, za refleks i trag.

Na Poljudu je kažu najviše trebalo da je ućario, Ljuba iz Partizana, što je od Šoškića naučio da je golmanu najteže, kad skočiš i loptom pogodiš liniju…

Ali, sreću nešto, paradoksalno, kvari. Ako je Radanović strijelac istorijskog pogotka, zašto sa navijačkim oblacima u rukama i zjenicama očiju u Hajdukovom gnijezdu cio Poljud mami, vrbuje i skandira – Zoran Simović.

Otkako je svijeta i vijeka, pod Marjanom je uvijek danas i ovdje. Sve ostalo, što nastaje kao dio majstorisanja, otpada i ne spominje se, niti se razmatra. Znači, nešto se imenuje, drugo imenuju, a trećem je namijenjeno da čeka svoj čas.

Jednostavno, vrijeme sve otkriva, dok je san čista iluzija. Zato su neuporedivo lakša pitanja: Zašto je more slano, zbog čega je rakija mutna ili kako je propalo Rimsko carstvo?

– K’o da ne znam ja to, rekao bi Radosav i priupitao: – Ljeposava, vidiš li ti te prirodne ljepote, ‘vuda?

– Najljepša prirodna ljepota ti je kad imaš česmu u kuću!

Balkanci su jednoglasno izabrali vidjelo. Tranzicionu improvizaciju u Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Podgorici, Beogradu i Skoplju, iskoristili su za afirmaciju sportski centri koji varniče neki novi plamen. Samonikli iz samoće, tišine, melanholije, molitve i provincijskog sna sve veće ambicije ne kriju sastavi iz Maribora, Celja, Gorice, Domžala, Rijeke, Varaždina, Širokog Brijega, Konjica, Doboja, Posušja, Bara, Golubovaca, Bačke Topole, Pančeva, Kragujevca, Tetova, Struge, Kratova…

Svi oni sanjaju velike snove. Snažnije od istine čeznu da uzdrmaju navijačka srca i upoznaju odgovornost, koja je prvi korak ka cilju. Da sačuvaju iluzije i da sportske arene ne postanu korov.

Jedinstveno i jednostavno. U pozadini ovog avangardnog teksta je fusnota o manifestu koji je kao svaki san koji se budno sanja podržala bivša elita jugoslovenskog sporta. Ujedinjena, u pravom trenutku, na pravom mjestu, da postoje snovi koji se skrivaju od nas i čekaju da sazrimo za postolje.

Za nastavu koja se nastavlja. Dogodio se Ulcinj. Sportska riječ godine, u našem regionu. Po slavodobitničkom scenariju, treći put, sad već tradicionalno, legende jugoslovenskog sporta u egzotično-magijskom ambijentu su opet pronašle najbolji dio sebe i to iskustvo nesebično, uzvišeno, neskriveno i čestito podijelile sa istomišljenicima.

Jer, nigdje nismo bliži sopstvenoj prirodi, nego na putovanjima. Zato je ulcinjski Mundijal prijateljstva, autentični koliko i sentimentalni praznik, ponikao na tradiciji individualnih talenata. Daleko od vještački pripitomljenih gradskih habitusa, iz čijih se tihih čežnji rađao strah od bilo kakve konkurencije.

U raskoši uma i osjećaja, nade i imaginacije, očekivanja od sebe i drugih da su ljudi bili kakvi nikad više neće biti. Čovjek nije samo ono što jeste, čovjek je i ono što mu je komšija.

Zbog toga je mundijalska sreća sjeme, a podijeljena novogodišnji cvijet.

Esad Kučević

(NovaSloboda)

Mundijal prijateljstva: “BALKANSKO DRVO MIRA“ U ULCINJU ZA MIR I LJUBAV U SVIJETU - Ulcinj info

(spagos)

Iz biblioteke Cidoma - “Sjećanje za budućnost”, 2014.

 

Prije deset godina objavili smo pdf knjigu pod naslovom “Sjećanje na budućnost” autorskog trojca Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Smail Špago.

Pored ove knjige isti trojac je izdao još dvije knjige u štampanoj formi – U sjeni zaborava i Perom i kamerom o Mostaru.

U prilogu je link za knjigu “Sjećanje na budućnost” koju ujedno koristimo kao sjećanje na našeg preminulog Bracu:

Ismail Braco Čampara (1952-2017.)

Knjigu možete pogledati i preuzeti na linku:

Čampara-Špago-Vrančić-Sjećanje-za-budućnost-2014.pdf

(CidomTim)

Tuljani na santama leda

 

Tuljani (Phoca vitulina) se oslanjaju na sante leda kao njihov stanište na Arktiku. Kao "porođajnu sobu", majke tuljana preferiraju stabilne ledene površine koje se sporije kreću u junu, kako bi na njima rodile i njegovale svoje mlade. Kada promijene krzno u augustu, oni i ostatak populacije tuljana odmaraju se na ledu koji se brže kreće - blizu najboljih mjesta za hranjenje.

Istraživači sa Univerziteta Jugoistočna Aljaska primijetili su ova ponašanja u studiji koja je trajala nekoliko godina, za koju su koristili time-lapse i fotografije iz zraka kako bi dokumentovaali kako se sante leda u Nacionalnom parku Glacier Bay na Aljasci mijenjaju i kako se tuljani razmještaju po njima. Glečer Johns Hopkins jedan je od rijetkih glečera na svijetu koji radije napreduje nego se povlači zbog klimatskih promjena, gura se i dalje u fjord. Njegova krajnja morena od ruševina djeluje kao zaštitni štit koji odlaže njeno topljenje. To znači da se manje santi leda olabavi, što znači da tuljanima nedostaju platforme u različitim formatima i brzinama.

(welt)

-:-

Morena je nakupina ostataka stijena, koja je posljedica ledenjačkog djelovanja.Radni ledenjaci iz dolina na svojim rubovima stvaraju bočnu morenu, a ondje gdje se dva ledenjaka spajaju nastaje srednja morena, dok se završna javlja na vrhovima. Ta obilježja često ostaju nakon što ledenjaka nestane. Završna morena ili frontalna morena je zidni nasip (morena) od stijenskog materijala na kraju glacijalnog ledenog pokrivača ili glečera. Završna morena označava liniju maksimalnog napredovanja ili zastoja glečera.

(spagos)